Plan utvrđuje okvir i određuje vremenski horizont ciljeva koji bi trebali biti ostvareni sljedećih deset godina, a tiču se postupne energetske tranzicije, odnosno instalacije najmanje šest gigavata obnovljivih vodikovih elektrolizatora u Europi i proizvodnje do milijun tona "obnovljivog" vodika do 2024. godine.
U Timmermansovu planu navodi se da će od 2025. do 2030. države članice tretirati vodik kao dio svojih energetskih sustava, dostižući cilj od najmanje 40 gigavata obnovljivih vodikovih postrojenja te proizvodnju do deset milijuna tona obnovljivog vodika u Europi.
"Novo 'vodikovo gospodarstvo' može biti pokretački motor koji će pomoći u prevladavanju ekonomske štete koju je uzrokovao Covid-19. Razvijajući i rasprostirući lanac vrijednosti čistog vodika, Europa će postati vodeća svjetska regija u tom području i zadržati vodstvo u čistim tehnologijama", rekao je izvršni potpredsjednik EK-a za Zeleni plan Frans Timmermans.
Europski zeleni plan obuhvaća mjere za unapređenje učinkovitog iskorištavanja resursa prelaskom na čisto kružno gospodarstvo te obnovu biološke raznolikosti i smanjenje onečišćenja. U njemu se navode potrebna ulaganja i dostupni financijski alati te objašnjava kako osigurati pravednu i uključivu tranziciju. Cilj je EU do 2050. učiniti klimatski neutralnom, tako da njegove društvene i ekonomske aktivnosti ne utječu na klimatske promjene.
Za ostvarenje tog cilja predviđaju se ulaganja u tehnologije prihvatljive za okoliš, poticanje industrija na inovacije te uvođenje čišćih, jeftinijih i zdravijih oblika privatnog i javnog prijevoza. Među ciljevima je i dekarbonizacija energetskog sektora i povećanje energetske učinkovitosti zgrada.
Predviđena je i EU-ova financijska potpora i tehnička pomoć pojedincima, poduzećima i regijama najviše pogođenima prelaskom na zeleno gospodarstvo, kroz "mehanizam za pravednu tranziciju", u okviru kojeg bi se u razdoblju od 2021. do 2027. godine mobiliziralo najmanje 100 milijardi eura najpogođenijim regijama.
Zeleni plan već se provodi u zemljama poput Njemačke, koja je ovih dana donijela zakon o napuštanju ugljena kao goriva u energetici, prema kojemu bi se najkasnije do 2038. zaustavila sva postrojenja za proizvodnju energije iz ugljena i drugih fosilnih goriva, a nuklearne elektrane bi se trebale zatvoriti do 2022. godine.
I neke zemlje izvan EU-a, tradicionalno ovisne o iskorištavanju fosilnih goriva, osobito ugljena, razmišljaju o energetskim alternativama. Tako Ukrajina razmatra zatvaranje niza rudnika ugljena, što je u toj zemlji povezano s problemom "monogradova", podignutih oko jedne industrije i ovisnih o njoj, pa bi zatvaranje ugljenokopa moglo presuditi tim gradovima. Kijev je odlučio angažirati njemačke konzultante koji bi pomogli u rješavanju tih problema, no, kao i u Njemačkoj gdje protiv zatvaranja nuklearki prosvjeduju njihovi vlasnici - velike energetske kompanije, i u Ukrajini se javljaju prosvjedi rudara i stanovnika monogradova, koji strepe nad svojom budućnošću, u zemlji u koja ne može računati na izdašne EU-ove fondove.