Voditeljica tribine književnica Ana Horvat s posebnom je radošću pozdravila svoje goste i posjetitelje u, i ovog puta, prepunom prostoru zagrebačkog antikvarijata Jesenski i Turk, predstavila je svoje gošće pjesnikinje i zamolila ih da pročitaju po četiri svoje pjesme što ih je odabrala voditeljica, a potom su se predstavili i glazbeni gosti, osobno i pjesmom.
Foto: Pjesnikinje Mirjana Zeman (lijevo) i Anela Borčić (desno) s voditeljicom tribine Anom Horvat (sredina)
Zagrebačka pjesnikinja Mirjana Zeman diplomirala je na Fakultetu za fizičku kulturu i radi na Gornjogradskoj gimnaziji. Od malena se bavila sportom, osobito odbojkom za koju je i odbojkaški sudac. Uz redovnu nastavu, trenirala je učenike za natjecanja u košarci, odbojci, rukometu, plivanju, estetskoj gimnastici, orjentacijskom kretanju po Sljemenu, te društvenim plesovima. Bavila se i kvantnim entrainmentom (QE) i vjeruje u iscjeliteljsku moć poezije. Voli prirodu i životinje. Objavila je zbirke poezije "Zov srca i duše" (2018.) i "Život nosi svoje" (2019.), objavljuje i kratku prozu, a autorica je i bloga mirjananova.blogspot.hr. Pjesme su joj objavljene u FB-antologijama, međunarodnim zbornicima i izvođene na festivalima poezije.
Viška pjesnikinja Anela Borčić diplomirana je učiteljica razredne nastave i ravnateljica je u Osnovnoj školi Vis na kojemu i živi. Zaljubljenica je u svoj otok i njegovu kulturnu baštinu pa tu ljubav nastoji prenijeti na najmlađe radom na brojnim školskim projektima. Objavila je zbirke poezije "Blaženstvo trenutka" i "Beračica soli", roman "Garbin, zao vjetar", te knjigu priča "Kuća Pupuletovih", a bavi se i fotografijom. Piše tekstove za klape, sudjeluje na pjesničkim manifestacijama, a kao fotografkinja izlagala je na nekoliko skupnih izložbi fotografije u zemlji i inozemstvu. Članica je Društva hrvatskih književnika.
Foto: Glazbenici koji su upotpunili 41. tribinu - Vjekoslav Fučkan (sjedi; učenik je IV razreda kod prof. Mirjane Zeman, a gitaru je počeo svirati iz dosade) i Alen Vodopijevac (radi na Institutu Ruđer Bošković).
Je li potrebno posebno vrijeme, mjesto i ugođaj za pisanje ili se može pisati bilo gdje, te potiče li strah bilo koje vrste na pisanje i oslobađaju li ga se pjesnikinje dok pišu - bila su tematska pitanja voditeljice tribine Ane Horvat na koja su odgovarale obje pjesnikinje.
Pjesnikinja Mirjana Zeman piše gdje god se nalazi - na moru, za stolom pijući kavu, hodajući od tramvaja do kuće ili škole, u školi dok pijucka kavu u školskom 'kafiću', i u tramvaju dok se vozi. Za strah kaže da je "snažna emocija koja koja može iznjedriti dosta mračne i negativne pjesme". "Pišući o strahu, gubitku nekoga ili o strahu od samoće, sami sebi možemo biti terapeuti i tako si pomažemo na dobar način", dodala je Zeman.
Foto: Pjesnikinja Mirjana Zeman u društvu voditeljice tribine Ane Horvat.
"Pjesme nastaju i kad imam i kad nemam vremena", kazala je pjesnikinja Anela Borčić i dodala da za pisanje "treba postojati napetost, treba se odmaknuti od sebe, ali treba biti prisutan u sebi". Često se dogodi da pjesmu 'brusi' sve dok njome nije zadovoljna. Kada govori o strahu kao poticajnoj emociji, mišljenja je da "tada nema šanse da nastane pjesma". "No, neke napetosti treba biti, tada takva situacija potiče kreativnost", rekla je pjesnikinja.
Nakon uvodnih tematskih pitanja i glazbene pauze uslijedilo je čitanje pjesama po izboru pjesnikinja, te blok pojedinačnih pitanja - kako rad s djecom utječe na pitanje poezije, kako je to biti profesor tjelesnog i pisati pjesme i kako se postaje odbojkaški sudac, postoje li idealna mjesta za pisanje te kako je biti pjesnik na otoku.
Foto: Voditeljica tribine Ana Horvat s gošćom pjesnikinjom Anelom Borčić.
Pjesnikinja Anela Borčić dolazi s Visa sa kojega je bio i poznati pjesnik Jakša Fiamengo čijih se riječi "kad ti svjetla ponestane, pronađi ga u ljudima" uvijek sjeti, jer nije lako biti na slabo naseljenom otoku koji 'živi' samo tijekom ljeta. "Da je more idealno za stvaranje, Vis bi bio pun i zimi", smatra Borčić i kaže da je "idealno mjesto za pisanje je ono u kojem uspijete zaživjeti kao osoba. Otok je krasan u svako godišnje doba i lijep je ako se zna saživjeti s izolacijom". "Otok mi je simbol za rad, a u Zagrebu - dobijem inspiraciju", dodala je pjesnikinja. Iako je članica DHK već 15 godina, na otoku to neki cijene, a neki ne. "Čovjek mora biti ono što jest", kazala je Borčić i dodala da na otoku ima puno kreativnih ljudi. Pokrenula je više projekata na otoku radi razvoja kulturne baštine. Tako je nastao projekt "Škoji na pjat" koji promovira stara viška jela, a tu su i projekti nastali u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti i Turističkom zajednicom radi promocije kulturnog bogatstva Visa.
Još kao učenica, pjesnikinja Mirjana Zeman bila je članica literarne grupe s kojom je dosta putovala i nastupala, a u srednjoj školi više se počela baviti sportom i prestala je s pisanjem. U školi je trenirala odbojkuZbog zdravstvenih razloga prije dvije godine nije više bila tako aktivna sportašica, pa se vratila pisanju. Dok se intenzivno bavila sportom, položila je i sudački ispit za odbojkaškog suca koji se sastojao od pisanog i praktičnog dijela. Završila je i dva tečaja društvenog plesa i u tome se također usavršavala, te je i svoje učenike učila plesati.
Nova glazbena pauza donijela je i nova pitanja o hobijima i posebnim zanimljivostima iz života pjesnikinja.
Pjesnikinja Mirjana Zeman nastavila je s pisanjem kada se više nije mogla aktivno baviti sportom i plesom. "Sve boli, kukovi, kralježnica, tlak - to je postala patnja i velka nelagoda i onda počneš pisati poeziju. Bila je to terapeutska poezija, ona koja liječi", kalaza je pjesnikinja i dodala da se počela baviti kvantnim entrainmentom koji joj je odmah pomogao. Tehnik je kod nas stigla iz Amerike i daje trenutne rezultate, kako na životinjama tako i na ljudima.
Anela Borčić bavi se i fotografijom, a pjesme i fotografija imaju dodirne točke - bave se spašavanjem trenutaka. Jednom je zgodom sa suprugom posjetila Bruxelles pa se razgledavajući zgradu izgubila i stvorila u prostoru u kojem je bila neka izložba fotografija "koje nisu bile baš nešto". Povratkom na otok, došla je na ideju da fotografira otočke dimnjake i tako je nastala izložba fotografija koje je svoje mjesto našla upravo u istoj sobi u Bruxellesu. Sada se više bavi pisanjem pjesama za klape, a neiscrpni izvor pjesama je otok.
Još jednim glazbenim brojem tribina se privodila kraju pa su pjesnikinje prije čitanja najdražih pjesama za kraj odgovorile i na pitanje kako djecu potaknuti na pisanje. Tako je pjesnikinja Mirjana Zeman kazala kako su dvije njezine učenice umjesto zadanog eseja napisale pjesme, a čak je i konobar u njihovom školskom kafiću napisao knjigu priča na kajkavskom i pozvao ju na promociju. Anela Borčić je kazala kako se na otoku puno radi s mladima naročito na očuvanju dijalekta. Kao zanimljivost ispričala je kako ju je jedan maturant radi pjesme "Plesna haljina žutog maslačka" zamolio da otplešu valcer, a zahvaljujući svojoj pjesmi "Grlica sam, nisam žena", jedna je učenica primljena na kazališnu akademiju.
Foto: Prepuni prostor i zadovoljna publika u zagrebačkom antikvarijatu Jesenski i Turk
Glazba i pjesme za kraj okrunile su ovu 41. tribinu, koja bi - da je bilo po želji publike - potrajala još neko vrijeme, ali postupilo se po onoj staroj: treba stati kada je najbolje!
Izvor: HinaOTS
(HinaOTS)