Pariški sporazum, koji je svjetska prekretnica u borbi protiv klimatskih promjena, potpisan je prije tri godine kad je 55 zemalja odgovornih za najmanje 55 posto globalnih emisija stakleničkih plinova ispunilo uvjete za ratifikaciju.
Hrvatska se sporazumom obvezala smanjivati emisije stakleničkih plinova, za što je nužna energetska tranzicija prema niskougljičnoj proizvodnji i obnovljivim izvorima energije, a do kraja godine mora prihvatiti dva dokumenta: Strategiju energetskog razvoja do 2030. s pogledom na 2050. i Nacionalni energetski i klimatski plan od 2021. do 2030.. NECP je, kako ističu, ključan dokument za ispunjavanje obveza Pariškog sporazuma.
"Prema NECP-u, od 36,4 posto udjela OIE u bruto neposrednoj potrošnji do 2030., Hrvatska se svrstala među predvodnice u regiji. Time poručuje ulagačima kako želi iskoristiti domaće potencijale. No, ovaj ambiciozan cilj moguće je ostvariti samo povezivanjem poduzetništva, industrije i građana u jedinstvenu energetsku zajednicu", ocijenili su iz udruženja.
Ugljičnu neutralnost do 2050. u Hrvatskoj želi 51 posto građana
Također su istaknuli kako je hrvatski potencijal u OIE mnogo veći od dosadašnje primjene i to predstavlja izazov, ali i priliku za gospodarski rast, proizvodnju električne energije iz domaćih resursa, ravnomjerni razvoj energetskog gospodarstva i prateće industrije te dugoročno smanjenje uvoza energije, otvaranje novih radnih mjesta, razvoj zajednice i rast standarda građana.
Prema istraživanju javnog mnijenja u Europskoj iniji tzv. Eurobarometru, 42 posto Hrvata smatra da je potrebno pružiti veću financijsku potporu tranziciji prema čistoj energiji, a 51 posto želi smanjenje štetnih emisija, odnosno ugljičnu neutralnost do 2050.
Investicijski potencijali u OIE procjenjuju na više od milijardu eura i Hrvatska bi stoga trebala svladati ključne izazove kao što je učinkovitiji zakonodavni okvir te smanjivanje troška kapitala, jer ima jedan od najvećih troškova za solarnu i vjetroenergiju u Europi, upozorili su.
Iz udruženja predlažu provedbu tranzicije sustava poticanja OIE prema premijskom modelu gdje se investitori natječu za najniži iznos tarifa, omogućavanje proizvodnje energije na mjestu potrošnje, ali i direktnog ugovaranja kupoprodaje električne i toplinske energije između potrošača i proizvođača, stoji u priopćenju.