Voditeljica Ana Horvat je najprije predstavila svoje gošće - pjesnikinje Petranu Sabolek i Emiliju Kovač te posebne glazbene goste čakovečku pjevačicu Kristinu Tigeli i gitaristu/kantautora Ivana Bakšu Gornjogradskog.
Foto: Sudionici 26. tribine Razgovori s pjesnikinjom (slijeva u desno): Petrana Sabolek, Ana Horvat. Emilija Kovač, Kristina Tigeli i Ivan Bakša Gornjogradski.
Pjesnikinja iz Čakovca Petrana Sabolek diplomirana je pravnica u mirovini i cijeli se život na različite načine bavi književnošću. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade te više kulturnih institucija u Međimurju. Piše poeziju, prozu i drame za djecu i odrasle na standardnom hrvatskom jeziku i na kajkavskom izričaju. Mnoge su joj pjesme uglazbljene. U tiskanom obliku objavila je poetske zbirke za djecu "Mjesec u krevetu", "Čovjek s tristo zvanja", "Od slova do slova" i "Kukuriku dobar dan", a za odrasle lirske zbirke na kajkavskom - "Scvrto življenje" i "Kipeci bogečki", te nekoliko pjesničkih djela za djecu i odrasle u online izdanju i na nosačima zvuka.
Foto: Pjesnikinja Petrana Sabolek (sjedi) s voditeljicom tribine književnicom Anom Horvat.
Pjesnikinja Emilija Kovač također dolazi iz Čakovca, doktorica je književnosti i profesorica. Piše poeziju, pripovjednu prozu i eseje na standardnom hrvatskom jeziku i kajkavskom izričaju i članica je Društva hrvatskih književnika. Do sada je objavila četiri zbirke poezije - "Šutnji usprkos", "Sakefelejočke iliti pjesni razlike", "Poliptisi" i "Čudovita", te dvije proze - roman "Kubiranje tišine", i zbirku pripovijedaka "ITD". Objavljivala je u mnogim književnim časopisima, zbornicima i emisijama trećeg programa Hrvatskog radija. Piše znanstvene radove i prikaze književnih djela. Kao urednica i recenzentica surađuje u objavljivanju niza pojedinačnih i zborničkih izdanja i višestruka je dobitnica nagrada na natječajima za poeziju kajkavskog izričaja.
Foto: Pjesnikinja Emilija Kovač (sjedi) s voditeljicom tribine književnicom Anom Horvat.
Nakon predstavljanja, pjesnikinje je pozdravila i glazbena gošća Kristina Tigeli otpjevavši jednu međimursku pjesmu, a potom su pjesnikinje pročitate po četiri svoje pjesme koje je izabrala voditeljica Ana Horvat, nakon čega je gitarist/kantautor Ivan Bakša Gornjogradski odsvirao pjesmu Boba Dylana.
Prvi set razgovora vodio se o ljubomori, utjecaju mladosti i starosti na pisanje poezije te pisanju na dijalektima.
Pjesnikinja Petrana Sabolek smatra da je korijen ljubomore "strah da se ne ostane bez partnera ili prijatelja ili osobe do koje vam je stalo". "U osobnim odnosima ljubomora može ići do zavisti. Stanovita ljubomora je ponekad dobra i ne brine me sve dok ne ode u patologiju. Tada je zabrinjavajuća", kazala je Petrana Sabolek. O mladosti kaže da je sama po sebi lijepa jer se piše o ljubavi, sutrašnjem danu i sve ima smisla, ali da i starost ima lijepih strana. "Otkad sam u mirovini mogu se baviti mnogim drugim stvarima, iako su teme u poeziji nekako sužene na pisanje o prošlosti, prolaznosti i smrti", zaključila je pjesnikinja i pročitala jednu pjesmu o starosti iz zbirke koju je netom prije tribine "uzela iz rotacije". Iako je 25 godina provela u Beogradu, Petrana Sabolek kajkavski je učila od svoje bake-Međimurke i pjesme na kajkavskom posvećene su njoj. "Nisam razmišljala o čitatelju. Ako se takva pjesma napiše na štokavskom - nema dušu", kazala je o pisanju na kajkavskom izričaju pjesnikinja Sabolek i istaknula da se za objavu njezine kajkavske poezije pobrinuo prof. Zvonar iz Varaždina.
Pjesnikinja Emilija Kovač je ljubomoru opisala pitanjem: "Zašto ne biti ljubomoran?" i dodala: "Jedino ako ljubomora nije patološka". "Rodila sam se stara i onda sam tamo negdje postala mlada", izjavila je pjesnikinja govoreći o mladosti i starosti i dodala da danas zna procijeniti ljude i odvagnuti njihovu ljepotu. "Poezija nisu samo emocije nego i iskustvo. Mislim da sam tu došla na svoje i sad mogu pisati", kazala je Emilija Kovač. Za pisanje na kajkavskom izričaju kaže da se u njezinom "svijetu tako mora". "To su krugovi koje moram osjetiti i omirisati", dodala je pjesnikinja. Jednu je svoju pjesmu pročitala doslovno u jednom dahu što je publika pozdravila velikim pljeskom.
Foto: Petrana Sabolek, Kristina Tigeli (stoji), Ana Horvat i Emilija Kovač
Nakon glazbene pauze, razgovaralo se o najmilijoj pjesmi, stavu obitelji i okoline prema njihovom pisanju poezije te spojivosti pisanja s profesijom.
"Nemam najmiliju pjesmu iako sam za tribinu odabrala onu za koju sam 2006. dobila nagradu na varaždinskom natjecanju "Senje i meteori", kazala je o najmilijoj pjesmi Petrana Sabolek. Odnos obitelji i prijatelja prema njezinom pisanju opisala je sljedećim riječima: "Kažu da su pjesnici najdosadnija bića na svijetu. Sjediš u sobi za kompjutorom i pišeš, pišeš... I pitaš se - kome, čemu, zašto? Ja sam majka, baka, teta... Djeca mi kažu da se maknem s kompjutora i odem peć' palačinke. Kad me prijatelji koje dugo nisam vidjela pitaju da li još uvijek pišem, jednostavno odgovorim - 'Još uvijek!'. Kada je o odnosu profesije i pisanja poezije riječ, pjesnikinji Sabolek profesija odmaže. "Pravnici su uštogljeni, a kad hoću pustiti duši na volju pravnik u meni kaže da je to glupo!", kazala je Petrana Sabolek.
"Svaki dan neka druga pjesma mi je najmilija, a trenutno mi je najmilija ona na kojoj radim i ne znam joj još kraj", izjavila je pjesnikinja Emilija Kovač o svojoj najmilijoj pjesmi. O odnosu obitelji i prijatelja prema njezinom pisanju jednostavno kaže: "Tko razumije - razumije, a tko ne - ne!" Na temu povezivosti znanosti i pisanja pjesnikinja je postavila pitanje - 'Kako se na znanstveni način baviti književnošću?' i odgovorila: "Bavila sam se ženskim rukopisom u ratnom vremenu. Nisam željela prepisivati nego istraživati. Cilj mi je iščitati žensku književnost o Domovinskom ratu."
Prije čitanja pjesama po osobnom izboru, voditeljicu tribine Anu Horvat zanimalo je kakva iskustva vežu pjesnikinju Emiliju Kovač s djecom te da prokomentira svoje izreke: 'Ljude volim, ali ih se bojim', 'Važno je biti slobodan i moralan' i 'Rad ruku je blagodat!'. Pjesnikinja je odgovorila kako je vodila djecu na mjesta na kojima mogu spoznati koliko su sretna jer imaju krov nad glavom, roditelje i mnoge druge životne pogodnosti koje neka druga djeca nemaju. Svoje je izreke prokomentirala sljedećim riječima: "Radim s mladim ljudima i vidim kako zloupotrebljavaju slobodu, pa im stalno ukazujem na vrijednost moralnosti u toj slobodi. A rad ruku? Obožavam ruke. Ti fini pokreti ruku danas su zanemareni. Tradicijski život je razvijao motoriku. Napokon, rukama možemo napraviti prekrasne stvari."
Foto: Publika je unatoč nevremenu došla poslušati zanimljivo žensko pjesništvo.
Ivan Bakša Gornjogradski je za kraj izveo pjesmu na stihove Augusta Šenoe, a grmljavina i kiša bile su idelana scenografija ove intimne poetske večeri kojom se promiče žensko pjesništvo. Takva magična atmosfera produžila je trajanje ove po svemu specifične tribine, jer je publika u svemu tražila 'bis', a podržali su ju i svojim sviranjem i pjevanjem glazbeni gosti Kristina Tigeli i Ivan Bakša Gornjogradski.
Izvor: HinaOTS
- end - -