Inicijatori projekta su bivši i dugogodišnji ravnatelj muzeja, Vladimir Crnković, koji se tom zamisli bavi već desetak godina, te arhitekt Mario Pehnec biroa Idea studio koji ju je arhitektonski oblikovao, povezavši staro, povijesno gradsko tkivo sa suvremenom arhitektonskom kreacijom.
Novi muzej većim bi dijelom bio ukopan iza južnog bedema iznad Strossmayerovog šetališta, gdje bi se na dvije etaže realizirali izložbeni prostori, dok bi površinski dio bio ostakljeni paviljon i jednokatnica za upravu.
Crnković kaže kako tim projektom pokušava ukazati na dva otvorena problema - dugoročno rješenje smještaja malog, ali značajnog muzeja, te arhitektonsko i urbanističko rješenje atraktivnog, ali sadržajno neartikuliranog prostora Vranyczanyjeve poljane.
Podsjetio je kako je muzej u zadnjih petnaestak godina imao više od 200 tisuća posjetitelja. "Ako se tome pribroje posjetitelji velikih izložaba u Americi, Italiji, Slovačkoj i Japanu, riječ je o gotovo pola milijuna poklonika likovnih umjetnosti kojima na sadašnjoj adresi u Ćirilometodskoj ne može predstaviti brojna vrhunska djela iz svog muzejskog fundusa", ističe.
Uvjeren je kako bi se u novoj zgradi mogla dati veća pozornost stranim majstorima ili izlošcima starih kultura. "Složena multikulturalna prezentacija bila bi od iznimnog interesa za posjetitelje čime bi metropola dobila dodatno na važnosti, a moderna prezentacija koja povezuje različite kulture, prošlost i sadašnjost, mogla bi polučiti potporu iz Europskih fondova čime bi takav projekt mogao istinski zaživjeti", smatra.
Ocijenio je kako je hrvatska naiva, uz Henrija Rousseaua i francuske klasike prve generacije, najvažniji segment svjetske naive, s djelima Ivana Generalića, Rabuzina, Skurjenija, Feješa i Smajića. "Samim nizanjem imena može se pojmiti vrijednost i važnost tog segmenta hrvatske umjetnosti", istaknuo je.
Crnković smatra kako bi nova bi zgrada muzeju omogućila prezentaciju i djela Krste Hegedušića iz zemljaškog razdoblja, kao i djela ostalih autora Udruženja umjetnika Zemlja iz međuratnog doba, čime se tumači geneza Hlebinske škole, sami počeci naive u Hrvatskoj.
Optimalan broj stalno izloženih djela iznosio bi oko 220 umjetnina, dok ih je u sadašnjem postavu tek osamdesetak. U novom prostoru bilo bi moguće predstaviti povijesni razvoj slikarstva na staklu, u kojem je hrvatska naiva bez premca u svjetskim razmjerima..
Arhitekt Mario Pehnec je rekao kako dio muzeja iznad površine ne bi konkurirao okolnim zgradama niti mijenjao vizuru parka, krovovi bi bili zeleni, a u prostoru bi bio dio za dječje igralište, interaktivna kinetička fontana, staze, zdenac s vodom za piće, vidikovac, klupe.
Otvorila bi se nova pješačka veza između Strossmayerovog šetališta i same poljane te, napomenuo je, novi urbani javni prostor pogodan za različite sadržaje, kulturna zbivanja, koncerte, sajmove knjiga i likovne umjetnost. Prostor bi ukupno obuhvaćao oko 2900 četvornih metara.
Procjenjuje da rok gradnje ne bi bio predug, unutar dvije godine 'od prve lopate' do prvih posjetitelja muzeja, a niti sama izgradnja ne bi bila preskupa, oko tri milijuna eura.
"Projektom se revitalizira i obogaćuje taj dio grada, te ističe Vranyczanyjeve poljane kao kulturnog dobra", rekao je.
Hrvatski muzej naivne umjetnosti daje potporu projektu
Hrvatski muzej naivne umjetnosti nije povezan sa samim projektom, no daje mu potporu. "Svaka inicijativa za novim prostorom je dobrodošla jer se stalni postav muzeja prostire na samo 200 četvornih metara", rekla je ravnateljica Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti Mira Francetić Malčić.
Podsjetila je kako su zbog manjka prostora veliki izložbeni projekti morali biti postavljeni u drugim ustanovama čime se, ocijenila je gubi vidljivost njihova rada i samog muzeja.
"Oduševljeni smo tim hvalevrijednim i relevantnim projektom koji je od istinskog interesa za Hrvatski muzej naivne umjetnosti koji je postao prepoznatljiv brand, nezaobilazno i važno mjesto na zagrebačkoj turističkoj karti", istaknula je.
Osnovan je 1952. i najstariji je muzej tog izdvojenog segmenta likovnog stvaralaštva 20. stoljeća u svijetu. Jedan je od najposjećenijih muzeja likovnih umjetnosti u Hrvatskoj, a poseban interes za njega pokazuju strani turisti kojih je u tom gornjogradskom muzeju više od 90 posto.