Europski parlament uputio je u ožujku ove godine zahtjev Europskoj komisiji za uspostavu jasnih i sveobuhvatnih kriterija za reguliranje trgovine poljoprivrednim zemljištem kako bi se osigurala jednaka pravila u skladu s europskim zakonodavstvom.
Studija Europskoga parlamenta o razmjerima nezakonitog prisvajanja obradivih površina u EU pokazala je kako je prisutan fenomen koncentracije poljoprivrednog zemljišta u rukama malog broja vlasnika te kupovine zemljišta od strane investicijskih, mirovinskih i drugih fondova, kao i banaka, osobito izražen u istočnom dijelu Europe.
Petir ističe kako pitanje poljoprivrede i raspolaganja zemljištem nije samo pitanje konkurentnosti i pitanje gospodarstva. „U njegovu promišljanju trebaju se uzeti u obzir i socijalni, kulturni i drugi aspekti. Nacionalne politike moraju se zauzeti za rješavanje ovoga pitanja jer su neke vlade namjerno pogodovale velikima, a na štetu malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava a jedan od najaktualnijih primjera je i slučaj Agrokor“, rekla je Petir.
Petir smatra da prilikom kupovine ili zakupa poljoprivrednog zemljišta prioritet moraju imati OPG-i jer je to preduvjet kako bi mladi ostali živjeti na selu i kako bi sačuvali ruralni prostor od propadanja.
Komisija u svojim smjernicama napominje da države članice imaju pravo ograničiti prodaju poljoprivrednog zemljišta kako bi očuvale poljoprivrednu zajednicu i promicale održivu poljoprivredu, no to treba biti u skladu sa zakonodavstvom EU, osobito onim koji se odnosi na pravila o slobodnom kretanju kapitala.
Smjernice su u skladu s praksom Suda Europske unije pri čemu je pitanje regulacije prodaje zemljišta u nadležnosti država članica. Prema pojašnjenju toga suda, određena ograničenja prihvatljiva su pod određenim uvjetima: prethodna odobrenja nacionalnih tijela za stjecanje zemljišta; ograničenja veličine zemljišta koja se stječe; prava prvenstva koja određenim kategorijama kupaca omogućuju kupnju poljoprivrednog zemljišta prije nego što ih se proda drugima, intervencija države u cijene. Kupci koji uživaju ta prava mogu uključivati poljoprivrednike, susjede, suvlasnike i državu.
Međutim, zakonodavstvo EU ne dopušta diskriminatorna ograničenja poput općih uvjeta stanovanja u određenoj državi kao preduvjet za stjecanje vlasništva nad zemljištem. Jednako su tako nezakonita i ograničenja na nerazmjerna prekogranična ulaganja. Na temelju sudske prakse naročito je nesrazmjerno zabranjivati tvrtkama kupnju, kao i zahtijevati bavljenje poljoprivredom kao preduvjet za kupnju.
Prijelazno razdoblje od sedam godina koje je Hrvatska izborila u pregovorima, a u kojem je zabranjeno prodavati poljoprivredno zemljište strancima, mehanizam je koji možemo koristiti do 2020. godine. Poljoprivredno je zemljište rijetka i posebna imovina koja zaslužuje posebnu zaštitu te su stoga neke države članice nametnule ograničenja za njegovu kupnju. U svibnju 2016. Europska komisija je od Bugarske, Mađarske, Latvije, Litve i Slovačke zatražila usklađivanje propisa s europskima jer su odredbe njihovih zakona koje su ograničavale pojedince ili tvrtke pri kupovini zemljišta smatrane diskriminatornima, navodi se u priopćenju.