Direktiva jamči svim građanima pravo na osnovni račun za plaćanje u njihovoj matičnoj zemlji ili u nekoj drugoj zemlji članici u kojoj zakonito borave.
Isti zahtjev u vezi s direktivom o osnovnom računu upućen je i Cipru, Španjolskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj i Portugalu.
Navedene države članice tu direktivu dosad nisu prenijele u nacionalno zakonodavstvo iako su bile obvezne to učiniti najkasnije do 18. rujna 2016. Komisija tim državama članicama stoga izdaje obrazložena mišljenja te od njih zahtijeva da usklade svoje zakonodavstvo s pravom EU-a. Ako ne postupe u skladu s tim u roku od dva mjeseca, predmet se može uputiti Sudu Europske unije.
„Osnovni račun za plaćanje" obuhvaća standardne transakcije koje se koriste u svakodnevnom životu, poput polaganja depozita, podizanja gotovine, primanja uplata i izvršenja plaćanja.
U drugom zahtjevu, Europska komisija je od Hrvatske zatražila da u potpunosti prenese propise EU-a o očuvanju divljih ptica, prirodnih staništa i zaštiti divlje faune i flore u svoje nacionalno zakonodavstvo.
Nakon što je ustanovila ozbiljne nedostatke u hrvatskom zakonodavstvu u pogledu obveza zaštite područja i vrsta, Komisija je Hrvatskoj u veljači, travnju i rujnu 2016. poslala službene opomene. Hrvatska nadležna tijela još uvijek nisu na odgovarajući način prenijela obvezu izbjegavanja pogoršanja zaštićenih staništa i znatnog uznemiravanja zaštićenih vrsta niti su osigurala ispravnu procjenu određenih planova na područjima mreže
Natura 2000. Uz to, u hrvatsko zakonodavstvo uvedeni su novi izuzeci koji nisu predviđeni direktivama, čime se umanjuje razina zaštite. Budući da Hrvatska i dalje odlaže donošenje izmjena glavne nacionalne mjere kojom se prenose dvije direktive u području zaštite prirode, Komisija sada šalje posljednja upozorenja u oba predmeta. Ako Hrvatska ne postupi u skladu s tim u roku od dva mjeseca, predmet se može uputiti Sudu Europske unije, navodi Komisija.