"To je rehabilitacija s cjelokupnom socijalnom uključenošću u proces, djeteta, roditelja i stručnjaka svih profila. Danas smo pokazali da je hrvatski model liderski model u Europi", rekla je ravnateljica i suutemeljiteljica Centra u Puli Branka Butorac.
Ona je sudionicima konferencije predstavila rad Centra i model multidisciplinarne rehabilitacije, koji daje vrlo dobre rezultate. Na kraju konferencije, mladići i djevojke s Downovim sindromom poslužili su u jednom kafiću u Europskom parlamentu kavom i kolačima sudionike konferencije kako bi pokazali što su naučili kroz rehabilitaciju.
Centar postoji od 2005. godine i do sada je kroz njega prošlo 400 djece, što je četvrtina populacije osoba s DS-om u Hrvatskoj, te još oko 70-tak osoba iz BiH, Slovenije, Crne Gore, Kosova, Slovačke.
Centar ima dnevni kapacitet za 30 polaznika rehabilitacije, a na rehabiliciju se čeka oko šest mjeseci.
Centar je koristio i sredstva iz programa Erasmus plus te ostvario suradnju sa sličnim institucijama te djecom i mladima s DS-om iz Belgije i Francuske.
Na konferenciji su govorili i roditelji o svojim iskustvima i kako im je Centar pomogao u prihvaćanju i razumijevanju situacije kada se u obitelji rodi dijete s DS-om.
Zastupnica Dubravka Šuica je rekla da je Centar izvanredan primjer višedisciplinarnog pristupa djeci i mladima sa DS-om kojeg je prepoznala Europa pa čak i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).
"Ponosna sam i sretna što ste s nama i na sve što je postigao Centar u Puli. Ovo je primjer koliko mala Hrvatska ima potencijala i može puno postići - duhom, ljubavlju, znanjem i inovativnošću“, pozdravila je zastupnica Ivana Maletić tridesetak mladih i djece sa DS-om u pratnji njihovih roditelja i djelatnika Centra u Puli.
"Napravili smo dobru stvar i ovo je neka vrst zahvale svim djelatnicima Centra u Puli koji je mnogima bio od pomoći u proteklih desetak godina“, poručio je zastupnik Ivan Jakovčić, dodajući kako je ovo "fenomenalno iskustvo, ne samo hrvatsko i istarsko, nego i svjetsko" u radu na rehabilitaciji djece, koji je pomogao i djeci s DS-om, njihovim roditeljima i čitavoj obitelji.
Na konferenciji su govorili profesor Jean Adolphe Rondal sa belgijskog Sveučilišta u Liegeu ukazujući na potrebe ranog treninga jezičnih vještina s djecom koja su rođena s DS-om.
Denise Vojvoda-Škrobe iz Centra za socijalnu skrb u Pulu ukazala je na važnost i značenje „aktivnih roditelja u rehabilitaciji djece s DS-om“. Profesorica Vida Čulić sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu predstavila je rezultate svojeg znanstvenog rada i specijaliziranog monitoringa osoba s DS-om od rođenja do odrasle dobi. Osim roditelja, o svojim iskustvima u radu s djecom s DS-om govorili su i učitelji i volonteri koji intenzivno rade s djecom i mladima s DS-om.
Tako su svoja iskustva predstavili profesor i ravnateljica škole MFR du Pays de Seyssel iz Francuske, Jean-Phillipe Donadille i Corinne Courvoisy koji već godinama sa svojim učenicima s DS-om dolaze u Centar u Pulu, zatim Dino Hošnjak , student stomatologije u Zagrebu i volonter u Puli, koji je intenzivno radio na edukaciji djece i mladih s DS-om ali i njihovih roditelja o oralnom zdravlju te pripremio edukativni program za roditelje djece s DS-om. Aida Duplančić, majka djeteta s DS-om podijelila je svoje životno iskustvo s djetetom s DS-om te pozitivnu suradnju s Centrom u Puli koji je važna potpora u rehabilitaciji osoba s DS-om koja traje cijeli život.