Strašna je sudba hrvatskoga pjesnika, povjesnika, znanstvenika i svećenika kao i svakoga, po kojoj je kao emigrant, istjeran iz iz vlastita doma te mu je priječen povratak za cijeli život, a tek su se neki imali sreće vratiti, napominje u predgovoru urednik zbornika Stjepan Šešelj i dodaje kako je upravo takvom sudbom bio opečaćen i hrvatski književnik fra Lucijan Kordić, koji je poginuo 1993. u prometnoj nesreći, samo tri godine nakon povratka iz dugogodišnjeg progonstva.
U "Zborniku fra Lucijan Kordić" (343. str.) objavljeni su radovi 26 izlagača, među kojima i radovi akademika Dubravka Jelčića, Šimuna Šite Ćorića, Vinka Grubišića, Željke Lovrenčić, Antuna Lučića, Slavka Harnija, Nedjeljka Mihanovića, Šimuna Muse, Bazilija Pandžića, Ivana Bebeka, Pere Pavlovića, Borisa Domagoja Biletića, Andrije Nikića, Božidara Petrača te Domagoja Vidovića.
U zborniku je objavljen i izbor lirskih zapisa iz Kordićeve zbirke "Krateri i gejziri", a na kraju je tiskano kronološko izvješće s 8. neretvanskih susreta.
Hrvatski pjesnik Lucijan Kordić rođen je u Grljevićima 1914., a preminuo u Širokom Brijegu 1993. U jesen 1945. otišao je u Rim studirati slavistiku, ali je studij prekinuo zbog bolesti. Godine 1951. pohađao je predavanja iz francuske književnosti u Fribourgu (Švicarska). U Švicarskoj je od 1954. pastoralni radnik - ravnatelj misije u Zurichu, pokretač kluba Kulturni susreti, a devedesetih se godina vraća u zavičaj. Društvo hrvatskih književnika (DHK) u spomen na pjesnika dodjeljuje nagradu Lucijan Kordić. Objavio je više zbirki pjesama, među kojimai zbirke "Zemlja" (1951.), "Od zemlje do neba" (1953.), "Pod arkadama neba" (1955.), "Exodus" (1964.) i "Probuđene tipke" (1984).