No, stručnjaci nisu bili nezadovoljni. Dapače. S onim što je prethodnih dana izvađeno s olupine broda, konzervatorica iz Zadra Ksenija Radulić, ocijenila je nalazište "vrijednim u svjetskim razmjerima".
Radi se brodu velike nosivosti (oko 1000 bačava), koji je iz Venecije plovio za Carigrad (Istanbul) s luksuznom narudžbom za sultana Murata III., među povjesničarima poznatog kao vladara koji je najviše vremena provodio u haremu, a koju su u venecijanskoj diplomaciji organizirali ljudi od najvišeg povjerenja.
Nakon više organiziranih istraživanja, s nalazišta površine oko 400 četvornih metara i dubine između 30 i 40 metara izronjeno je više od 20 tisuća predmeta. Oni su u Biogradu na moru potaknuli osnivanje Zavičajnog muzeja, a cijela je priča pobudila veliku pažnju javnosti, pa su izložbe s eksponatima selile po najvećim kulturnim centrima Jugoslavije.
Predmeti su dio brodske opreme i tereta koji se sastojao od gotovih proizvoda, polufabrikata i sirovina. Primjerice, izvađeno je osam topova za borbu protiv gusara, pripadajuće topovske kugle i drugo potrebno da topovi zagrme, zatim velika sidra, provodnici za koloture, i slično.
Nađene su velike količine vrijednih sirovina i poluproizvoda kao mjedeni limovi, kolutovi žice i šipke visoke kvalitete; potom kositrene šipke, pa veliki zvonoliki predmeti od živina sulfida (cinober), zatim olovni karbonat (ceruzit) u obliku čunjića koji se koristio za proizvodnji boja, živa rasuta po brodu koja je služila za izradu ogledala i u ljekarništvu (potječe vjerojatno iz Idrije u Sloveniji), itd.
Pored najmanje osam stropnih i 60 zidnih svijećnjaka od mjedi, nađeno je mnoštvo upotrebnih i ukrasnih predmeta: u drvenim kutijicama nađeno je 336 komada naočala od dvije okrugle leće povezane okvirom od kože, koje po količini utrostručuje broj uopće poznatih primjeraka; škare za stijenje, pribor za šivanje, velika količina britava za brijanje, mjedeni praporci i staklene perlice različitih veličina, boja i oblika...
Izvađeno više od 5500 staklenih predmeta: mnogo čaša, boca, vrčeva, vaza, zdjela, i - 743 okrugla prozorska stakla za obnovu u požaru oštećenog sultanova harema – od pet tisuća naručenih.
Iz te kasnorenesansne zbirke stručnjaci su izdvojili oko 650 predmeta i postavili sinoć izložbu u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, koja će biti otvorena do 18. svibnja sljedeće godine. Njezin smisao je potaknuti brigu za kulturno blago, ojačati novi istraživački zamah i realizacija suvremeno opremljenog edukacijskog i prezentacijsko-istraživačkog centra u Biogradu na Moru.
Potonuli brod s trgovačkim teretom otkriven je šezdesetih godina 20. stoljeća, a prije dolaska stručnjaka lokalitet su posjećivali pljačkaši. Do 1973. organizirano je pet istraživačkih kampanji, ali je mnogo blaga ostalo neistraženog i nezaštićenog. Od 2003. skupina slovensko-talijansko-austrijskih istraživača uključila je slučaj Gnalića u međunarodni projekt i o tome izdali više radova. Nova hrvatska istraživanja počela su 2011. u okviru međunarodnog projekta koji bi trebao rezultirati otvaranjem spomenutog centra.
Podvodna arheologinja sa Sveučilišta u Zadru Irena Radić Rossi s poštovanjem se prisjeća preminule konzervatoricu Radulić, koja je u svom dnevniku zapisala da se radi o velikom projektu za koji „mi nemao ni ljudi, ni vremena i novaca“ i dodaje uz pucketanje palcem od dlan:
Ipak, nakon četrdesete godina čekanja dođi i taj trenutak. Projekt je lijepo krenuo.
Najstariji njezin pretšanik ronilac, izvjesni Manoli zvani Fregata s Krete, krivac je za razočarano mnoštvo s početka teksta. Naime, on je već nekoliko tjedana nakon brodoloma organizirao akciju spašavanja blaga. Unatoč buri i hladnom moru, roneći u kožnoj opravi tijekom prosinca je izvadio škrinju s dragim kamenjem, i ona je već u siječnju bila u Veneciju. Uz trećinu Fregati.
No, ostalo je toliko predmeta da su oni danas ogledalo renesansne Europe, i zorno dokumentiraju materijalnu kulturu ranog novog vijeka i trgovačke odnose između Europe i istoka, kaže koautorica izložbe muzejska savjetnica Ela Jurdana. Za nju je to fascinantna priča koje je dobro poznata u svjetskim stručnim krugovima, ali, nehotice, svaki put odaje da je nimalo manje ne fascinira činjenica da se o tome kod nas zna jako malo.