On je 1946. već u dobi od 28 godina ušao u vladu kao podtajnik s posebnim nadležnostima za kinematografiju. Osam godina kasnije postaje ministar unutarnjih poslova, a 1972. godine po prvi puta postaje predsjednik vlade.
Andreotti, osim po broju ministarskih i premijerskih mandata, drži i rekord kao čelnik jedne od najkratkotrajnijih vlada, one iz 1972. godine, koja je na vlasti bila devet dana. Bio je na čelu tradicionalne velike Demokršćanske stranke koja je dominirala talijanskom poslijeratnom političkom scenom, ali i najrazličitijih političkih koalicija, od desnih do vlada "nacionalne solidarnosti" koje su krajem sedamdesetih godina uživale i potporu ljevice.
Korupcijski skandali koji su izbili početkom devedesetih godina prošlog stoljeća doveli su do odlaska njegove Demokršćanske stranke s talijanske političke scene.
Sukladno željama bivšeg premijera, koji je umro u ponedjeljak u 94. godini, nije bilo službenih pogrebnih svečanosti i pogrebu nije nazočio ni jedan predstavnik sadašnje vlade.
Oko 300 ljudi okupilo se oko male crkve kako bi odali počast pokojniku pri prolasku pogrebne povorke. To je bio izrazito skroman pogreb za jednog od najistaknutijih talijanskih političara druge polovice XX. stoljeća i sedmerostrukog predsjednika talijanske vlade.
Odavanje počasti Andreottiju izazvalo je polemike. U Milanu je tijekom minute šutnje na regionalnoj skupštini Lombardije jedan od članova Umberto Ambrosoli diskretno izašao iz dvorane. Njegovog oca, odvjetnika Giorgia Ambrosolija 1979. je ubila mafija, a Androtti je optuživan za veze s mafijom.