To je bio uteg na vagi koji je uvjerio Izrael da prekine gotovo trogodišnji spor s Ankarom i prihvati pomirbu pod sponzorstvom SAD 22. ožujka. Ta je pomirba načelnog karaktera, a tek predstoji dogovaranje načina ponovnog približavanja Izraela i Turske.
Još se i mogla dopustiti trajna zamrznutost diplomatskih odnosa, kažu izraelski dužnosnici, ali ne i mogućnost nenamjerne razmjene vatre s Turskom ako sirijska kriza izazove veću vojnu intervenciju.
Izrael, Turska i Jordan pokušavaju s Washingtonom uskladiti djelovanje u slučaju da padne režim sirijskog ptredsjednika Bashara al-Assada i da njegovo kemijsko oružje padne u ruke džihadista. Razmatraju se mogućnosti napada, ali s jasno postavljenim ciljevima i nadležnostima kako ne bi došlo do tragične zabune.
"Ako mi pošaljemo ratne zrakoplove, a isto učine i Turci, nesporazum oko toga tko što treba raditi mogao bi imati smrtonosne posljedice", rekao je jedan izraelski dužnosnik.
Zato je dogovor o pomirbi između nekadašnjih saveznika koji su se posljednjih godina gledali poprijeko, a sve je kulminiralo kad su izraelski komandosi ubili devet turskih aktivista koji su brodom željeli probiti izraelsku blokadu granice u svibnju 2010., vrlo važan i zato se izraelski premijer Benjamin Netanyahu odlučio Turskoj ispričati zbog tog incidenta kako bi pomirba mogla nastupiti.
"Izrael želi biti siguran da je riješio spor s NATO-ove strane granice - s turske strane", rekao je vojni stručnjak Robert Hewson.
"Ako (Izrael i Turska) uspiju pronaći zajednički jezik oko sirijskog pitanja, počet će ponovno razgovarati, makar i potiho uoči neke misije", dodao je, iako zasad nema apsolutno nikakvih naznaka da bi dvije zemlje mogle razmišljati o zajedničkom vojnom nastupu u Siriji, osobito stoga što Turska dosad nije pokazala spremnost prihvatiti ikakvu vojnu intervenciju u Siriji.