Znanstvenicima je bilo poznato da zlostavljanje kratkoročno ostavlja traga i na žrtvi i na počinitelju ali nije bilo jasno kada se posljedice prestaju osjećati. Prema istraživanju koje su proveli znanstvenici sa sveučilišta Duke u Sjevernoj Karolini depresija i tjeskoba, povezane sa zlostavljanjem u školskoj dobi, trajale su barem do polovice dvadesetih godina života.
Znanstvenici su otkrili da su najgore prolazile osobe koje su kao djeca bili i mete zlostavljanja i zlostavljači. "Očito je temeljito utvrđeno koliko je zlostavljanje među djecom kratkoročno problematično", kazao je klinički psiholog William Copeland koji je vodio istraživanje. "Bio sam iznenađen da desetljeće nakon zlostavljanja među djecom, u trenutku kad su već prešli u skupinu odraslih, vidimo takve emotivne ožiljke i na žrtvama i na djeci koja su zlostavljala".
Istraživanjem je obuhvaćeno 1.420 djece iz Sjeverne Karoline od kojih je dio u dobi od 9 do 16 godina života bio žrtvom zlostavljanja druge djece ili su sami zlostavljali. Znanstvenici su ih pratili do 26. godine života. Oko četvrtine djece bilo je barem jednom žrtvom zlostavljanja među djecom a svaki deseti zlostavljao je drugu djecu.
Utvrđeno je da je šest posto djece koja nisu prošla iskustvo zlostavljanja patilo od neke vrste tjeskobnih poremećaja za razliku od 24 posto bivših žrtava i 32 posto bivše djece-zlostavljača. Djeca koja su bila i žrtvom i zlostavljačima imala su najveće izglede patiti od depresije, paničnih poremećaja ili su razmišljala o samoubojstvu.
Djeca koja su bila samo zlostavljači imala su četiri puta veće izglede razviti asocijalni poremećaj osobnosti kojeg karakterizira pomanjkanje empatije i nasilje prema drugim osobama.