Nijemci i Austrijanci dali su velik doprinos u hrvatskoj kulturi i razvoju hrvatskog društva, naglasio je Richembergh spomenuvši pri tom, među ostalim, hrvatske preporoditelje njemačkog podrijetla Ludwiga Gaja i biskupa Josipa Jurja Strossmayera, književnika Augusta Šenou, glazbenike Vatroslava Lisinskog, Ivana pl. Zajca i mnoge druge. Mnogi pripadnici tih dvaju naroda dali su velik doprinos stvaranju samostalne hrvatske države, kazao je izrazivši uvjerenost da će također pridonijeti i kvalitetnijem pristupanju Hrvatske Europskoj uniji.
U Hrvatskoj je 1941. godine živjelo 180.000 Nijemaca i Austrijanaca, a danas tek 3.000. Nakon 1990. dobili su mogućnost nacionalnog organiziranja, pa su se organizirali u Osijeku, a potom je i u Zagrebu osnovana Zajednica Nijemaca i Austrijanaca. U prosincu 1992. osnovana je Njemačka zajednica, ove godine obilježava dvadeset godina djelovanja i broji oko tisuću članova, kazao je Beus Richembegrh.
Iznoseći opsežnu kronologiju obitavanja Nijemaca i Austrijanaca na ovim prostorima Beus Richembergh je rekao da su donijeli znatan napredak iako su njima upravljali kolonijalnom načelom, a 1918. Verasajskim i Trianonskim mirom gube status konstitutivnog naroda. Dolaskom nacista pod vodstvom Adolfa Hitlera i raspadom kraljevine Jugoslavije nisu znali što im je činiti i postali su građani Trećeg Reicha.
Većinom nisu bili simpatizeri nacista, rađao se otpor jer su mobilizirani u njihove paravojne milicije, no bili su antikomunistički raspoloženi, jer su im komunisti oduzimali imovinu pod optužbom da su surađivali s okupatorom. Kad je narodnooslobodilačka borba postala dominatna dolazi teško vrijeme za Nijemce i Austrijance, posebno u Vojvodini. Većina njih nije željela ići iz svojih domova smatrajući da nisu ništa skrivili, osim nekih koji su otišli zbog straha i manjine koja se kompromitirala takvih je ukupno bilo oko 30.000. Preostali su morali su nositi teret radikalizacije kolektivne krivnje na svojim leđima i bili odvođeni u logore među kojima je najzloglasniji bio Krndija, rekao je Beus Richembergh. Upozorio je kako se o stradanju na Križnom putu gdje je poginulo mnogo vojnika i civila, a 1945. izgubili su politička prava (odlukama AVNOJ-a i Demokratske Federativne Jugoslavije).
Raspuštanjem logora Nijemci i Austrijanci nisu se više mogli vratiti svojim kućama i imanjima u koje su već useljeni naseljenici iz drugih krajeva zemlje, stoga su odlučili otići u svoje pradomovine Njemačku i Austriju gdje su prolazili golgotu, budući da su smatrani krivcima za rat i građanima trećeg reda jer mnogi od njih nisu znali njemački, a nisu mogli dobiti ni dokumente. Tek jačanjem indstrijalizacije uspjeli su se donekle ponovno resocijalizirati, kazao je Beus Richembergh.