Stanko Kovač bio je prvi predsjednik Uprave Hrvatskih autocesta (od 2001. do 2004. godine). Karijeru je započeo 1965. u zagrebačkom građevinskom poduzeću Hidroelektra, a 11 godina bio je rukovoditelj različitih gradilišta u zemlji i inozemstvu od kojih su najznačajnija autocesta Zagreb - Karlovac (1970. - 1973.) i brana Sidi Yacoub u Alžiru (1982. - 1985.).
Pomoćnikom ministra za kapitalne investicije u Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo imenovan je 2000. godine, a u tom svojstvu aktivno je sudjelovao u osmišljavanju novog modela organizacije i financiranja javnih cesta te Programa građenja 450 kilometara novih autocesta u razdoblju od 2001. do 2005. godine, koje su Vlada i Sabor usvojili početkom 2001.
Od 1990. do 1992. godine bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, a u rujnu 2001. godine, temeljem provedenog javnog natječaja, Vlada RH Stanka Kovača imenuje predsjednikom Uprave Hrvatskih autocesta. Kovač je s Radimirom Čačićem autor modela financiranja i građenja autocesta u Hrvatskoj, a u svom mandatu predsjednika Uprave realizirao je najintenzivniji Program građenja autocesta odnosno najveći infrastrukturni projekt u ovom dijelu Europe.
U srpnju 2003. godine tadašnji predsjednik Stjepan Mesić odlikovao je Kovača Redom Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića u znak priznanja za uspješnu realizaciju Vladinog programa izgradnje autocesta. Također, 2003. godine od Hrvatskog udruženja menadžera CROMA primio je nagradu za najuspješnijeg menadžera godine u kategoriji javnih poduzeća.
"Radnici Hrvatskih autocesta pamtit će Stanka Kovača kao menadžera koji je ovu firmu vodio marom dobrog gospodara", navodi se u priopćenju.