Merčep je, po njegovim riječima spadao među dio ljudi u politici i izvan nje, koji su djelovali izvan sistema vlasti i koji nisu bili za mirno rješenje problema, zašto se zalagala službena politika.
Zbog toga je, kazao je svjedok, bio u nesuglasju s Merčepom, optuženim pred zagrebačkim Županijskim sudom da je kao zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a odgovoran za ubojstva, zlostavljanja i pljačku srpskih civila sa zagrebačkoga, kutinskoga i pakračkog područja.
Svjedok tvrdi da je Merčepova grupa, koja je po njegovoj procjeni brojala od 30 do 50 ljudi, djelovala nezavisno i samostalno. No, uvjeren je da je "netko" stajao iza Merčepa.
Objašnjavjući činjenicu da su pripadnici te postrojbe imali iskaznice pričuvnog sastava MUP-a, Degoricija je rekao da je u to vrijeme svatko tko je želio mogao postati pričuvni policajac. Dodao je da pričuvni policajci nisu dobivali oružje ali su ga mogli nositi ako su ga sami nabavili. Poznato mu je da su merčepovci bili smješteni na Zagrebačkom velesajmu, otkuda su djelovali po Gospiću, Pakracu i Lipiku.
Svjedok je rekao da zna i za postojanje zatvora u Pakračkoj Poljani u kojem su bili uhićeni i u konačnici ubijani ljudi, i to, kazao je, ne samo Srbi. Nije se mogao sjetiti imena tih ljudi, ali je sudu kazao da je o tome podnio izvješća ministru unutarnjih poslova.
Degoricija se prisjetio da su mu, dok je Merčep još bio u Vukovaru, tamošnji zapovjednici policijskih postaja govorili kako imaju problema s Merčepovom grupom. Misli da je Merčep tada uhićen, a iz zatvora ga je izvukao Josip Manolić, koji je kasnije postao predsjednik Kriznog stožera Republike Hrvatske. Da s Merčepovom grupom imaju problema govorili su mu, kaže, i ljudi s područja Kutine, od kojih su neki bili njegovi đaci.
Manolić je kasnije doveo Merčepa u MUP, gdje ga je ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić imenovao za savjetnika, ali bez opisa posla, rekao je Degoricija. Dodao je da na toj dužnosti Merčep nije mogao opremati postrojbu oružjem ni odjećom ali da je kao vođa neformalne grupe imao sve ovlasti.
Vladin povjernik za općinu Pakrac Vlado Delač posvjedočio je također da su "svi" policijsku postrojbu MUP-a zvali "Merčepova postrojba". No, nije se mogao sjetiti tko je zapovjedao to postrojbom. Dodao je da se nakon ranjavanja Tomislava Merčepa ništa nije promijenilo pa po tome zaključuje da nije bio presudan. Merčepa je u nekim situacijama smatrao mjerodavnim, jer ga je doživljavao kao savjetnika ministra.
Pripadnik pričuvne policije i zapovjednik jedne od grupa Nikola Rukavina rekao je da je Merčep znao za većinu njihovih akcija na području Pakračke Poljane ali da im nije bio zapovjednik već da ga je koristio za opremanje i popunu postrojbe. Merčep im je, objasnio je svjedok, mogao pomoći jer je bio zaposlen u MUP-u.
Tvrdi da se u to vrijeme svatko mogao nazivati merčepovac. Ne zna za mučenje i ubijanje civile, a misli da je Stipe Manđarelo poticao na takva djela Muniba Suljića i Sašu Rimca, koji više nisu bili u postrojbi.
Svjedok Boris Tucman nije se pojavio na sudu.
Suđenje se nastavlja 9. srpnja.