Demografski stručnjaci složili su se da su te mjere potrebne kako bi se riješili nepovoljni demografski trendovi u Hrvatskoj - sve veći udio starijeg stanovništva, stariji radni kontingent, prirodna depopulacija stanovništva te veća emigracija nego imigracija.
Cilj današnje tribine bio je upozoriti na sadašnje demografsko stanje Hrvatske, koje je po ocjenama stručnjaka u kriznom stanju, naći uzroke takve situacije, ali i dati smjernice na koji način i u kojim segmentima se takvo stanje može poboljšati.
Akademkinja Alica Wertheimer-Baletić kazala je da se u Hrvatskoj nakon 1954., odnosno poslijeratnog kompenzacijskog razdoblja javlja tendencija opadanja nataliteta i prirodnog prirasta. Najnižu stopu nataliteta Hrvatska je zajedno s Finskom imala 1971. godine.
Od 1991. godine pod utjecajem rata došlo je do prirodne depopulacije, odnosno bilo je više umrlih nego rođenih. "Više od 20 godina u Hrvatskoj traje prirodna depopulacija s određenim oscilacijama", upozorila je Wertheimer-Baletić .
Također je upozorila kako je starenje stanovništva u većini zemalja jedan od dominantnih ne samo demografskih već i ekonomskih i socijalnih problema. Kao dva bitna uzroka starenja stanovništva navela je opadanje nataliteta i produženo očekivano trajanje života.
Po međupopisnom razdoblju između 1991. i 2001. događa se starenje radnog kontingenta, odnosno radno stanovništvo u dobi od 15 do 44 godine opada brže od onog od 50 do 64 godine.
Projekcije UN-a pokazuju da će se između 2000. i 2050. godine mlado stanovništvo brže smanjivati, istaknula je Wertheimer-Baletić. To znači da će stanovništva u radnoj dobi biti za 27 posto manje, a udio starijeg stanovništva povećat će se 53 posto.
"Trebalo bi na niskonatalitetnim područjima mjere obiteljske politike usmjeriti na poboljšanje uvjeta života obitelji i na sve faktore koji limitirajuće djeluju na broj djece u obitelji, jer će dugoročno usporiti proces starenja, podići će broj mladih, smanjit će udio starih i poboljšat će dobnu strukturu radno sposobnog stanovništva. Politiku prema obitelji valja shvatiti kao dugoročnu stratešku politiku", zaključila je Wertheimer-Baletić.
Demograf s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Anđelko Akrap također je istaknuo važnost dobre obiteljske politike koja bi ženama trebala omogućiti da usklade posao s odgojem djece.
U Hrvatskoj ekonomsko-egzistencijalni činitelji imaju dominantan utjecaj na stopu fertilitetam, a između ostalih, istaknuo je Akrap, to su nemogućnost pronalaska posla, nedostatak prihoda te nemogućnost posjedovanja vlastitog stana. Kao restriktivne čimbenike odluke o još jednom djetetu istaknuo je trošak podizanja djece, nedovoljne kapacitete u jaslicama i vrtićima, porast nezaposlenosti, porast atipičnog radnog vremena, nedovoljno sudjelovanje muškaraca pri podizanju djece te nepostojanje pozitivne diskriminacije zaposlenih žena s djecom.
Hrvatska treba riješiti egzistencijalne probleme koji utječu na ulazak u brak, ali i na odluku o još jednom djetetu kako bi postupno preokrenula nepovoljne demografske trendove, rekao je Akrap.
Dodao je da Hrvatskoj treba dugoročna pronatalitetna populacijska politika koja bi se trebala postići konsenzusom svih ključnih društvenih, političkih znanstvenih, gospodarskih, crkvenih, središnjih nacionalnih institucija i aktera kako bi se riješila nepovoljnih demografskih trendova.