Tim povjesničara, arheologa, genetičara, forenzičara, lingvista i povjesničara umjetnosti od 2010. godine analizirao je arheološke predmete i ostatke tijela pohranjenih u grobnicama na Bobovcu i u zgošćanskoj nekropli, utvrdivši pri tom kako je nevojbeno rječ o nalazištima povezanim sa srednjovjekovnim bosanskim vladarima.
"Ovo je za znanost spektakularno otkriće", izjavio je Lovrenović, ističući kako su tijekom istraživanja korištene najsuvremenije znanstvene metode.
One su uključivale i analizu starosti pronađenih kostiju koja je provedena u laboratorijima u Sjedinjenim Državama i Ukrajini kao i analizu pronađenih uzoraka DNK koja je rađena u samoj BiH.
Forenzičarka Eva Klonowski podsjetila je kako postoje vjerodostojni povijesni dokazi da su kod Bobovca bili pokopani ostatci bosanskih vladara poput Ostoje, Tvrtka II, Stjepana Ostojića i Tomaša.
U proteklim su stoljećima bobovačke grobnice bile oštećene, a posljednji put su posmrtni ostaci koji su tamo bili pohranjeni evakuirani u ratu.
Sve to je otežalo forenzičku analizu, jer su pronađene pomiješane kosti a tijekom posljednjih istraživanja pronađeno je devet grobnica s ostacima trinaest tijela pri čemu je samo šest kostura bilo kompletno.
Pri otkopavanju nekropole stećaka u Zgošći pronađena su pak tri čitava kostura.
Stručnjake je u Zgošći najviše intrigiralo napis na jednome od stećaka koji govori o "banu bosanskom", što je dvelo do pretpostavki kako bi ondje mogao biti pokopan neki od vladara.
Provedena analiza koštanih uzoraka nije mogla dati konačni odgovor na to pitanje, no potvrdila je kako su kosti pronađene u Zgošći iz prve polovice XIII. stoljeća, dok su one na Bobovcu iz prve polovice XV. stoljeća.
Genetičar Damir Marjanović istaknuo je pak kako je od iznimne važnosti to što je analizom uzoraka DNK utvrđena genetička sličnost uzorka na dva različita lokaliteta od 92 posto.
Usporedba uzoraka DNK s Bobovca pokazala je kako se sa 94 postotnom sigurnošću može tvrditi da je rječ o polubraći.
"Ukoliko netko tvrdi da je na Bobovcu ili u Zgošći sahranjen bosanski vladar, mi sa sigurnošću možemo kazati da imamo njegov DNK profil", kazao je Marjanović, pojašnjavajući kako suvremena genetika u ovakvim slučajevima ne može dati izričiti odgovor na pitanje o identitetu konkretne osobe.
Dubravko Lovrenović ističe kako je sve ovo prije svega znanstveno istraživanje kojega ne treba povezivati s raspravama o pojmu bosanske državnosti i njegovom srednjevjekovnom kontekstu.
Kazao je kako je od najvećeg značenja to što su nakon 110 godina tako daleko odmakli radovi na zgošćanskoj nekropoli, na kojoj je već pronađeno 13 stećaka koji su stoljećima bili pod zemljom.
"To je nedvojbeno bila vladarska nekropola i njezino je značenje takvo kakvoga ima, primjerice, Radimlja kod Stolca", pojasnio je Lovrenović.
To nalazište svakako će biti uvršteno i na popis nekropola koje BiH, Hrvatska, Srbija i Crna Gora kane zajednički kandidirati za uvrštavanje na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Lovrenović, koji cijeli projekt koordinira u ime BiH, potvrdio je za Hinu kako se on uspješno razvija.
Pojasnio je kako je pri kraju izrada zajedničkog nominacijskog dossiera koji bi trebao biti razmatran i usvojen na sastanku koji se u drugoj polovici travnja očekuje u Sarajevu.
Najveći broj nekropola koje će biti dio zajedničke nominacije, njih 22, nalazi se u Bosni i Hercegovini, dok će Hrvatska ponuditi dvije, a Srbija i Crna Gora po tri nekropole.
Planirano je da se sav materijal za prijavu stećaka za uvrštavanje na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a preda do kraja siječnja 2013. godine. Time bi se stekli uvjeti da neekropole budu uvrštene u popis tijekom ljeta naredne godine.