Zamjenica direktora programa AI za Europu i središnju Aziju Jezerca Tigany istaknula je kako nakon gotovo dva desetljeća od završetka rata vlasti uporno izbjegavaju provesti obveze koje su preuzele kako bi osigurale kažnjavanje svih počinitelja ratnih zločina uključujući i slučajeve seksualnog zlostavljanja.
"AI je u BiH dokumentirao na stotine oblika silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja nad ženama i djevojčicama", podsjetila je Tigany dodajući kako su nakon rata opetovano upućivani pozivi vlastima da osiguraju kažnjavanje silovatelja i pomoć žrtvama. "Pravda je ključna za osiguravanje trajnog mira. Nekažnjavanje zločina može potaknuti daljnje sukobe i potaknuti počinitelje da nastave sa zlostavljanjima", kazala je Tigany.
Na temelju preporuka AI 2010. godine državne vlasti u BiH prihvatile su obvezu pripreme zakonskog okvira koji bi osigurao da žrtve dobiju pravdu i odštetu.
"Na žalost, do danas ništa nije učinjeno", kazala je Tigany dodajući kako AI stoga ponovo poziva vlasti u BiH da ispune preuzete obveze prema žrtvama seksualnih zločina.
Istražiteljica AI za BiH Lejla Hadžimešić podsjetila je kako su prvi slučajevi silovanja kao ratnog zločina dokumentirani još 1993. godine, a nakon toga bilo je još osam posjeta predstavnika AI BiH. "Vlasti u BiH se mijenjaju, a žrtve još uvijek čekaju pravdu, istinu i reparacije", kazala je Hadžimešić.
Rehabilitacija žrtava, obeštećenje i jamstva da se zločini neće ponoviti bili bi od ključnog značenja, ocjena je AI.
Tek od nedavno je na razini Suda BiH poduzet niz mjera kako bi se ubrzalo procesuiranje počinitelja ratnih zločina, kazala je Hadžimešić, no također je istaknula kako suđenja u slučajevima silovanja mogu ponovo traumatizirati žrtve koje je stoga potrebno dodatno zaštititi.
Amnesty također upozorava kako lokalne zajednice za socijalni rad i zdravstvene ustanove u BiH također nisu dovoljno osposobljene za rad sa žrtvama silovanja što dodatno otežava njihovo uključivanje u normalan život.
"Od novoutemeljene vlasti očekujemo da pokažu spremnost i žrtvama omoguće pravdu i reparaciju", kazala je Hadžimešić.
Posljednje izvješće AI o stanju u kojemu su žrtve silovanja u BiH posebice je fokusirano na Tuzlansku županiju gdje živi veliki broj takvih osoba. Elena Wasylew, koordinatorica kampanja AI za regiju Balkana, kazala je kako tamo živi velik broj žena koje svakodnevno trebaju različite vrste pomoći, a ona izostaje. "Najmlađa žrtva u trenutku silovanja imala je 14, a najstarija više od 60 godina", kazala je Wasylew istaknuvši kako je tijekom obavljenih intervjua s većim brojem žrtava konstatirano da nitko od onih koji su ih zlostavljali nije kažnjen.
"Prema podacima AI, od više od tisuću slučajeva silovanja u cijeloj BiH procesuirano je samo njih 40", upozorila je Wasylew.
To se odnosi na slučajeve procesuirane pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i lokalnim sudovima u BiH.
Točan broj silovanih žena tijekom rata u BiH i dalje je dvojben jer lokalne vlasti u BiH nikada nisu prikupile jasne podatke o tome. "Mi smo dokumentirali stotine slučajeva, no pretpostavlja se kako je stvaran broj od 20 do 50 tisuća silovanih žena", kazala je Wasylew.
Jedina pouzdana brojka je da u Federaciji BiH trenutačno 707 žena prima određenu vrstu socijalne potpore na temelju činjenice da su bile žrtve silovanja kao ratnog zločina.
Nedvojbeno je ipak kako sve silovane žene i danas imaju ozbiljne zdravstvene poteškoće, a većina među njima nema nikakvo zdravstveno osiguranje. Osnovnu pomoć tim ženama i dalje osiguravaju različite nevladine udruge umjesto da to čine vlasti.
"Za te žene pravda bi bila da mogu živjeti bez toga da se svakodnevno susreću s počiniteljima zločina kojima su bile izložene i da ne osjećaju stid jer su žrtve", ocijenila je Wasylew.
Izvješće AI među ostalim konstatira kako je uz nedostatak političke volje temeljni problem u BiH u slučajevima silovanih žena taj što se država i niže razine vlasti ne mogu suglasiti što je čiji dio posla i odgovornosti u pružanju potrebne potpore i zaštite žrtvama.