Zapisati u ustav maksimalno dopuštenu zaduženost isto je kao da se ustavom odredi najniži gospodarski rast ili gornja granica nezaposlenosti te podsjeća na ustavna jamstva o socijalnoj državi ili pravu na zapošljavanje, iznio je Mencinger u prilogu za ljubljansko "Delo" od srijede.
Mencinger u teoretskom dijelu svog članka pokušava dokazati da fiskalna stabilizacija predviđena fiskalnim paktom neće smanjiti nego povećati zaduženost, tvrdi da su razlike u zaduženosti i njenoj strukturi među članicama EU-a vrlo velike te da fiskalni pakt odražava mentalitet ekonomije "centralnog planiranja" pa će se izjaloviti kao i Lisabonska strategija EU-a iz 2000. godine.
"Povećanje duga može se zaustaviti samo primarnim javnim suficitom koji neutralizira učinke kamatne stope i gospodarskog rasta. Prosječni javni dug 27 država EU-a iznosi 80 posto njihova ukupnog BDP-a. Uz predviđenu stagnaciju i prosječnu kamatnu stopu od 4 posto na sadašnji dug EU-a, za zaustavljanje zaduživanja trebali bismo primarni suficit od 3,2 posto BDP-a. A to je daleko više od prosječnog godišnjeg ekonomskog rasta od dva posto, koliko se BDP u EU-u povećavao od 2001. do 2007, prije krize", navodi Mencinger.
Uz to, on upozorava da se ukupni BDP 27 država EU-a u prve dvije krizne godine (2009. i 2010.) smanjivao godišnjom stopom od 1,3 posto, te da je prosječni javni deficit iznosio 6,6 posto.
Budući da se u vrijeme smanjivanja ekonomske aktivnosti i potražnje ne ostvaruju suficiti, gospodarski rast i oporavak može stimulirati samo država većim zaduživanjem i javnim dugom koji će se zato "automatski povećavati bez obzira na sva zlatna fiskalna pravila", tvrdi Mencinger.
Štoviše, ujednačavanje fiskalnih politika država članica koje proizlazi iz fiskalnog pakta ne vodi računa o razlikama u njihovoj razvijenosti i gospodarskoj strukturi, pa će se "nesimetričnim udarima zajedničke monetarne politike" na članice EU-a sada pridružiti i "asimetrični udari fiskalne politike", navodi Mencinger. Zato su, prema njegovim tvrdnjama, predviđene mjere štednje i obuzdavanja zaduživanja u vrijeme krize štetni.
"Financijska strogoća napravljena po mjeri jedne države koja ima suficite u platnoj bilanci (Njemačka), nameće se drugima, a to je nerazumno u razdoblju kad je svima potrebno povećanje potražnje", navodi slovenski makroekonomist, te dodaje: "Sadašnju krizu nisu izazvali javnofinancijski deficiti i dugovi država. Izazvali su je preraspodjela BDP-a u korist kapitala na štetu rada, a to traje već desetljećima, te globalizacija s preseljavanjem proizvodnje u države s niskom cijenom rada. Poticanje potražnje sredstvima iz proračunskog zaduživanja samo je spriječilo ekonomsku i socijalnu katastrofu do koje bi došlo da države nisu intervenirale u događaje koje su diktirali kreditori - nevidljive ruke koje upravljaju financijskim tržištima", naveo je slovenski makroekonomist Jože Mencinger za ljubljansko "Delo" od srijede.