Konferencija je okupila oko dvije stotine sudionika iz petnaestak zemalja, a Đurović je potvrdio kako su države zapadnog Balkana pokazale veliko zanimanje za projekte koje planira PLINACRO kako bi smanjio ovisnost regije o opskrbi ovim energentom iz ograničenog broja izvora.
Najvažniji takav regionalni projekt je upravo onaj Jadransko-jonskog plinovoda.
Studija izvedivosti njegove gradnje financira se iz međunarodnih izvora i stajat će tri i pol milijuna eura, a mogla bi biti dovršena u razdoblju od dvije do tri godine.
Ta će studija, primjerice, pokazati i je li isplativije obaviti povezivanje plinovoda s BiH na južnom pravcu od Ploča prema Mostaru ili pak od Imotskog ka Posušju.
Upravo zbog ograničene mogućnosti dobave plina i to samo iz Rusije uporaba tog energenta u BiH na veoma je niskoj razini, posebice u usporedbi s Hrvatskom.
"Planirani kapacitet ovog plinovoda bio bi pet milijardi prostornih metara plina na godišnjoj razini", kazao je Đurović podsjećajući kako su ukupne godišnje potrebe regije za prirodnim plinom u ovom trenutku procijenjene na dvadeset milijardi prostornih metara.
Drugi važan regionalni projekt, koji je također izazvao zanimanje hrvatskih susjeda, jest onaj za terminal za ukapljeni plin (LNG).
Đurović je ustvrdio kako je Krk i dalje nedvojbeno prostorno najbolja lokacija za jedan veliki LNG terminal, no procjena je kako u sadašnjem trenutku i manji projekt može zadovoljiti potrebe korisnika u regiji. Dodao je kako je na temelju odgovora na upite poslane na adrese pedesetak potencijalnih korisnika ukapljenog plina procijenjeno da bi se transport takva energenta mogao osigurati i preko posebnog tankera koji ima sustav za otplinjavanje. "Mislimo da bi u prvoj fazi najbolje bilo iskoristiti takav model", kazao je Đurović.
Ukapljeni plin jedan je od načina smanjenja energetske ovisnosti regije, no ključno je ipak ostvariti mogućnost dobave plina iz različitih izvora, a u PLINACRO-u procjenjuju kako je Hrvatska u tome napravila značajan iskorak što se i pokazalo kada je u prošloj godini ugovor o dobavi plina prvi put sklopljen s talijanskim ENI-jem umjesto s ruskim tvrtkama.