Predviđanja tržišnih igrača i međunarodnih institucija u prosjeku su lošija od projekcija zemalja velikih izvoznica koje na očekivanoj cijeni nafte temelje projekcije proračunskih prihoda, napominju u Roland Bergeru.
Tako su od 1999. do 2011. predviđanja Meksika, Rusije i Saudijske Arabije odstupala u prosjeku samo 9,3 posto od stvarnih cijena, dok su prognoze burze NYMEX te uglednih energetskih agencija IEA i EIA u prosjeku promašile 23 posto ili gotovo četvrtinu, najčešće zbog podcjenjivanja tržišta.
Cijene nafte prošle godine su, pod utjecajem političkih previranja poput 'arapskog proljeća', najprije prešle granicu od 100 dolara po barelu da bi se potom stabilizirale na prosječnih 95 dolara, 20 posto više od prosječne cijene u 2010. i višestruko više od 34 dolara s početka krizne 2009. godine. Cijene se početkom ove godine ponovno kreću na razinama od oko 100 dolara.
"Znakovito je da su najpouzdaniji prognozeri, pod utjecajem političke nesigurnosti u nekim važnim zemljama izvoznicama te i dalje neizvjesne globalne ekonomske situacije, u predviđanjima za ovu godinu mnogo manje složni nego lani", ocjenjuje izvršni partner zagrebačkog ureda Rolanda Bergera Vladimir Preveden.
Dodaje da je lani raspon predviđanja bio od 101 do 108 dolara, dok se za ovu godinu kreće od 97 dolara, koliko u proračunu predviđa utjecajna Saudijska Arabija, do 120 dolara, cijene koju očekuje Rusija.
Cijenu nafte u proteklih 12 godina najpouzdanije je u svojim proračunskim projekcijama predviđala vlada Meksika, s prosječnim odstupanjem od samo sedam posto, a ove godine očekuje cijenu od 116 dolara po barelu.
Među dugoročno najlošijim prognozerima je Iran, koji je lani očekivao cijenu od čak 145 dolara, promašivši 53 posto, a za ovu, prema nacrtu proračunskih prihoda, očekuje prosječnu cijenu od 137 dolara.