Glavni urednik časopisa fra Tomislav Pervan u proslovu ističe kako je Međugorje već tri desetljeća fenomen na mjesnoj, nacionalnoj, crkvenoj i svjetskoj pozornici. "Ma što netko o njem mislio, držao, govorio, pisao, taj je fenomen duboko zasjekao u društveno, nacionalno i crkveno biće hrvatskoga naroda i cijele Crkve", piše Pervan i dodaje kako je taj fenomen počeo 1981. tvrdnjom šestero tinejdžera iz Bijakovića da im se ukazuje Blažena Djevica Marija.
Pervan napominje kako je Međugorje postalo sastavnicom identiteta hercegovačkih franjevaca te dodaje kako su na simpoziju pokušali obraditi fenomen u ondašnjem povijesnom, društvenom, političkom i crkvenom surječju te način na koji su reagirale ondašnje komunističke vlasti na lokalnoj, republičkoj i državnoj razini. Pervan smatra da je Međugorje uzdrmalo državne temelje nakon smrti komunističkoga vođe koji je skoro četrdeset godina sa svojom partijom određivao sudbinu naroda na ovim prostorima.
U časopisu su objavljena 22 rada, među kojima i izlaganja Ivana Kordića, Thomasa Muellera, Tomislava Ivančića, Ivice Šarca, Ivice Lučića, Roberta Jolića, Branka Radoša, Ivana Dugandžića, Eduarda Peričića, Marinaka Šakote, Danka Perutine, Miljenka Šteke, Ignaza Domeja, Christiana Stelzera, Huberta Liebherra, Šimuna Šite Ćorića, Ivice Raguža, Ivana Leutara, Dragana Ružića i Tomislava Pervana.
Radovi tematski obrađuju odnose znanosti, znanja i vjere, marijanske pobožnosti, društveno-političkoga i crkvenog konteksta događaja u Međugorju, odnosu jugoslavenske komunističke vlasti prema Međugorju, međugorske vidioce, značajke međugorske duhovnosti, Međugorje kao hrvatsku crkvenu prepoznatljivost, dijacezanske komisije o Međugorju, uloga Međugorja u novoj evangelizaciji na primjeru austrijskoga pokreta Međugorje, informativne centre o Međugorju na njemačkom govornom području, ulogu Međugrja u ekumenizmu fenomen hodočašća te odjeke međugorskih događaja u medijima.