Zapadne sile žele da Iran obustavi postupak obogaćivanja urana kojim se može proizvesti nuklearno gorivo za reaktore, ali i dobiti materijal za izradu atomske bombe ako se uran obogati do puno većeg stupnja.
Iran tvrdi da su njegove namjere miroljubive.
Obogaćivanje urana se provodi jer se samo njegov radioaktivni izotop U-235 može se koristiti za dobivanje električne energije u nuklearnim centralama ili za proizvodnju atomske bombe.
U prirodi u uranovoj rudači ima samo 0,7 posto izotopa U-235, dok više od 99 posto čini teži izotop U-238.
Koncentracija U-235 mora se povećati na tri do pet posto za dobivanje električne energije, a za proizvodnju atomskog oružja na više od 80 posto. Iran za to koristi metodu centrifuga koja iskorištava razliku u masi između ta dva uranova izotopa.
Uran se u plinovitom stanju puni u cilindrične centrifuge koje se vrte supersoničnim brzinama, pri čemu teži izotop U-238 pada na vanjski rub, dok se U-235 zadržava u središtu. Obogaćeni U-235 se izdvaja i ponovo izlaže istom procesu dok se ne postigne viša koncentracija.
Unatoč kratkom zastoju 2010., Iran je od 2007. do svibnja ove godine proizveo 4,1 tonu obogaćenog urana, u usporedbi s 3,6 tona koliko ih je imao u veljači, što ukazuje da postupak napreduje unatoč tehničkim teškoćama i mogućim 'cyber' sabotažama, poput one s računalnim 'crvom' Stuxnet 2010.
Teheran je također najavio da planira instalirati dva nova niza centrifuga u svom glavnom nuklearnom postrojenju Natanz, sa suvremenijom opremom od one kojom se trenutno služi.
Iran je 2010. počeo obogaćivati uran na razinu od 20 posto, nakon što je propao dogovor o razmjeni nuklearnog goriva prema kojem su ga druge zemlje trebale opskrbiti s obogaćenim uranom potrebnim za dobivanje električne energije. Zapad stoga strahuje da se Iran približio razini obogaćenosti urana od 90 posto, potrebnoj za proizvodnju nuklearnog oružja.