Novi oblik osporavanja današnjega svjetskog poretka, rođen u proljeće u Španjolskoj, trebao bi u subotu dobiti međunarodnu dimenziju održe li se globalni nenasilni prosvjedi u 719 gradova u 71 državi, među kojima i u Hrvatskoj.
"Vladajući rade za dobrobit šačice ljudi ne mareći za volju velike većine, za ljudsku cijenu i cijenu okoliša koju svi mi moramo platiti. Takvo neodrživo stanje mora prestati" (...) "Ujedinjeni, poručit ćemo političarima i financijskim elitama kojima služe, da sada mi, narod, odlučujemo o našoj budućnosti", piše na internetskoj stranici.
"Ogorčeni" i njima srodni drže da mladi ljudi i srednja klasa plaćaju previsoku cijenu za loše gospodarenje i zloporabe nedodirljive financijske, političke i korporativne elite.
Žele da 15. listopada postane simboličan dan protiv financijskih moćnika kakvi su njujorška financijska četvrt Wall Street, londonski City ili ECB (Europska središnja banka) u Frankfurtu, pišu AFP i Reuters.
Pet mjeseci od rođenja pokreta "ogorčenih" 15. svibnja u Madridu, prosvjedi su se proširili Europom i svijetom. Zajedničko im je što nemaju istaknutog vođu i odbacuju svaki oblik političke strukture.
Neki analitičari drže da je u tome njihova slabost i da im je održivost zbog toga upitna. Drugi, kao francuski ekonomist Thomas Coutrot, ocjenjuju da je "pojava vrlo obećavajuća jer građani ne žele odlučivanje delegirati političarima, već svatko želi zastupati sebe" i "to je povratak izvorima demokracije".
Nakon "Arapskog proljeća" i nemira u Europi, njujorški pokret "Zauzmimo Wall Strett" možda je posljednji pokazatelj globalne, narodne pobune protiv elita, piše agencija Reuters i prenosi ocjenu Tine Fordham, glavne političke analitičarke za američku banku Citi.
Dosadašnji "učinak prosvjeda na politiku je minimalan, no to bi se moglo promijeniti", kaže Fordham i predviđa da će "to svakako biti višegodišnji trend, a moguće će potrajati desetljeće".
Stručnjaci, koje je konzultirala agencija Reuters, drže da je svim pokretima zajedničko okupiranje nekog javnog prostora, arapskog središnjeg trga, parka ili sveučilišta te korištenje društvenih mreža koje im je omogućila internetska revolucija i da mladi vjeruju kako je upravo njihova generacija pozvana na promjene.
"Nešto slično osjećala je generacija 1967,. uoči buntovne 1968. godine", piše Reuters. No današnji buntovnici nisu ljevičari već zagovaraju financijsku regulaciju i poreznu reformu.
Istodobno je u Sjedinjenim Državama jačao pokret krajnje desnice (Tea Party, "čajanka") sa suprotnim zahtjevima: protiv svake državne intervencije u ekonomiju i društvo.
U Europi je kriza eurozone potaknula ljevičarsko odbacivanje drastičnih mjera štednje (primjerice u Grčkoj), a na drugoj strani porast euroskeptika i jačanje krajnje desnice (Njemačka, Finska) koje se protive zajmovima za spašavanje posrnulih.
Neki arapski političari drže da "bi se bankari trebali zabrinuti", ali ne zbog prosvjeda u Jemenu ili Siriji", već nemira u razvijenom svijetu. Iranski pak mediji u pokretu protiv Wall Streeta vide "američko proljeće", a iranski vrhovni vjerski vođa Ali Hamnei "kraj zapadnog kapitalističkog sustava".