Nobelovac Kroto bio je gost - predavač u sklopu IRB-ova ciklusa "Ruđer Josip Bošković Lectures", a okosnica njegova predavanja bilo je otkriće za koje je 1996. zajedno s Robertom Curlom i Richardom Smalleyjem dobio Nobelovu nagradu za kemiju. Riječ je o molekuli ugljika C60 - prvom otkrivenom fulerenu, to jest molekuli sastavljenoj isključivo od ugljika, u obliku šuplje kugle, elipsoida ili cijevi. Na predavanju je podsjetio na svoje "načelo 4 od 5" i važnost eksperimentalne potvrde postavljene hipoteze po kojemu ona mora biti potvrđena barem u četiri od pet eksperimenata.
Spomenuti znanstveni "trojac" otkrio je 1985. prvi fuleren koji je dobio ime bakminsterfuleren u čast Richardu Buckminsteru Fulleru, na čije građevine podsjeća molekula fulerena. Od njihova otkrića fulereni su otkriveni i u prirodi iako je njihova pojavnost rijetka. Cjevastim fulerenima nazivaju se i ugljične nanocijevi po strukturi slične grafitu koji se sastoji od slojeva u kojima su molekule ugljika spojene u šesterokutne prstenove, što takvu plohu čini ravnom, a fulereni sadržavaju i peterokutne, ponekad i sedmerokutne prstenove, što im daje zakrivljenost.
Otkriće fulerena znatno je proširilo broj poznatih ugljikovih alotropija (alotropi su dva ili više oblika istoga kemijskog elementa koji se međusobno razlikuju po načinu međusobnog vezivanja atoma), od kojih su do tog otkrića bili poznati samo grafit, dijamant i amorfni ugljik kao čađa ili drveni ugljen. Istraživanje fulerena u obliku kugli i cijevi vrlo je intenzivno zbog njihovih jedinstvenih kemijskih i tehnoloških primjena, posebice u fizici materijala, elektronici i nanotehnologiji.
Sir Kroto govorio je i o novinama koje internet donosi u pristupu obrazovnim aktivnostima u znanosti i tehnologiji, a i osobno im je uvelike pridonio kao pokretač programa "Global Educational Outreach for Science, Engineering and Technology" kojemu je svrha poboljšati opću razinu znanstvene izobrazbe u svijetu.
Britanski kemičar Sir Harold (Harry) Walter Kroto rodio se 7. listopada 1939. kao Harold Walter Krotoschiner. Od 2004. profesor je na Sveučilištu Floridi, a najveći dio njegove akademske i znanstvene karijere vezan je za Sveučilište Sussex, gdje je izabran u zvanje professora emeritusa. Član je Kraljevskoga društva iz Londona, a osim Nobelove nagrade, dobitnik je mnogih uglednih odličja. Primio je trideset počasnih doktorata na sveučilištima diljem svijeta.