Zbog pogreške u rukovanju i nedostataka u sigurnosnom sustavu, reaktor broj četiri nuklearne elektrane u Černobilu, u Ukrajini, eksplodirao je 26. travnja 1986. godine u jedan sat i 23 minute tijekom sigurnosnog ispitivanja. Buknuli su požari, a nuklearno gorivo gorjelo je dulje od deset dana te je oslobodilo radioaktivnost jednaku eksploziji najmanje 200 bomba bačenih na Hirošimu.
Radijacija je onečistila velik dio Europe, napose Ukrajinu, Bjelorusiju i Rusiju. Radioaktivna prašina i pepeo raspršili su se na području većem od 200.000 četvornih kilometara. Radioaktivne čestice pronađene su i u Irskoj i Škotskoj.
U eksploziji je poginuo jedan radnik čije truplo nikada nije pronađeno. Drugi je umro nekoliko sati poslije u bolnici. Prvi vatrogasci bili su izloženi strahovitoj količini radioaktivnosti, a idućih je tjedana umrlo 28 osoba.
Vlasti tadašnjega Sovjetskog Saveza, u čijem je sastavu bila Ukrajina, šutjele su, a evakuaciju 48.000 stanovnika počele su tek sutradan. Za Praznik rada 1. svibnja ukrajinska školska djeca održala su redovitu smotru, a Mihail Gorbačov, posljednji sovjetski predsjednik, šutio je o katastrofi sve do 14. svibnja.
Na uzbunu je zazvonila Švedska 28. travnja, kada je izmjerila neuobičajenu razinu radioaktivnosti. Tada je sovjetska novinska agencija TASS objavila šturu vijest o "nesreći" u Černobilu.
Sovjetske vlasti uspjele su reaktor ohladiti tek u svibnju i otvoriti put izgradnji privremenoga betonskog sarkofaga, koji je završen šest mjeseci poslije. Za gašenje požara i čišćenje SSSR je unovačio više od 600.000 "likvidatora" koji su dobili snažnu dozu radijacije uz minimalnu zaštitu.
Dvije tisuće tih ljudi prosvjedovalo je prošlog tjedna u povodu 25. godišnjice te katastrofe tražeći socijalnu, zdravstvenu i stambenu pomoć te veće mirovine. Nekoliko tisuća "likvidatora" umrlo je u roku od nekoliko godina poslije katastrofe. Samo u Ukrajini, po službenim podacima, 2,3 milijuna ljudi bilo je izloženo radioaktivnim oborinama, zbog čega su mnogi oboljeli od raka.
Liječnici misle da milijuni ljudi trpe zdravstvene tegobe vezane uz katastrofu. Ukrajinske vlasti drže da je pet milijuna ljudi bolovalo zbog katastrofe. UN je 2005. objavio da je 4000 ljudi ubijeno zračenjem, no Greenpeace, međunarodna udruga za zaštitu okoliša, procjenjuje da je radioaktivnost mogla uzrokovati smrt od 100.000 do 400.000 ljudi u trima bivšim sovjetskim republikama: Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji.
Jedina nesporna posljedica katastrofe jest visok broj oboljelih od raka štitnjače, objavio je u veljači UN-ov znanstveni odbor UNSCEAR, koji govori o 6000 oboljelih, od kojih je 15 umrlo.
Tim Mousseau, profesor biologije na Sveučilištu Južne Karoline u Sjedinjenim Državama, jedan od rijetkih koji je temeljito analizirao bioraznolikost oko Černobila, upozorio je da "u tom području ima znatno manje životinjskih vrsta nego što bi bilo normalno" iako su se životinje onamo postupno vraćale.
Njegova je ekipa izmjerila da je mozak ptica u području koje je bilo najviše izloženo radijaciji pet posto manji nego mozak ptica iste vrste u drugim područjima. Manji mozak smanjuje kognitivne sposobnosti za preživljavanje, napominje Mosusseau i žali zbog nedovoljnog financiranja istraživanja posljedica Černobilske katastrofe.
Nakon tragedije tri su druga reaktora u Černobilu radila sve do prosinca 2000., kada je pod pritiskom međunarodne javnosti ta nuklearna elektrana konačno zatvorena. Prvi radovi na izgradnji novoga, sigurnijeg sarkofaga počeli su krajem 2010., a trebali bi biti završeni 2015.
Svjetske sile su na donatorskoj konferenciji u utorak u Kijevu obećale 550 milijuna eura za novi betonski sarkofag koji bi trajno riješio problem černobilskog reaktora. Tom je prigodom glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon pozvao svijet da pojača standarde nuklearne sigurnosti te da izvuče pouku iz černobilske nuklearne katastrofe.