Knjigu "Rat u brojkama: demografski gubici u ratovima na teritoriju bivše Jugoslavije 1991-1999" priredila je stalna demografkinja ICTY-ja Ewa Tabeau, a sadrži izvještaje stručnih svjedoka Tribunala koji su se kao dokazi koristili u brojnim suđenjima pred ICTY-jem.
"Istiniti podaci pridonose da se činjenice ne politiziraju, a krive brojke vode stvaranju mitova", rekao je norveški veleposlanik u Hrvatskoj Ofstad Henrik na predstavljanju knjige na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
"Najvažnije je pomirenje, a prije pomirenja moramo znati istinu", rekao je Henrik govoreći o knjizi koja najvećim dijelom obrađuje podatke o ratnim gubicima u BiH.
Predsjednica srbijanskog Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko smatra da srbijanska politička i intelektualna elita negira realnost i pridonosi "cementiranju" Miloševićeve teze da Srbija nije sudjelovala u ratu, te da se bivša Jugoslavija raspala zbog secesionističkih težnji Hrvatske i Slovenije.
"Normalizacija odnosa između Hrvatske i Srbije odvija se pod pritiskom EU-a. Nema suštinske normalizacije jer ne postoji konsenzus oko kronologije i glavnih uzroka rata", rekla je Biserko dodajući da Srbija i dan danas radi na podjeli Kosova i BiH.
Knjiga, koja je već predstavljena u Sarajevu, a predstoje joj promocije u Srbiji i na Kosovu, sadrži izvještaje demografa koji su pridonijeli osuđujućim presudama brojnim ratnim zločincima, među ostalima bosanskom Srbinu Radislavu Krstiću za genocid, što je prva takva presuda u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
O važnosti stručnih nalaza za konkretna suđenja govorio je bivši tužitelj u slučaju Milošević Geoffrey Nice koji je istaknuo kako su osobito važni u dokazivanju namjere počinitelja.
Kao primjer izdvojio je izvješća patologa po kojima su muslimanske žrtve u Srebrenici bile ubijene iz blizine, metkom u glavu i svezanih ruku što dokazuje da nisu stradali u borbi i da je namjera počinitelja bila sustavna masovna egzekucija.
Nice je spomenuo i izvješće financijskih stručnjaka o tome da je Srbija 70 posto svog BDP-a trošila na ratove, kao i nalaze stručnjaka za kulturno nasljeđe po kojima je posve jasno da je uništavano naslijeđe jednog, a sačuvano naslijeđe drugog naroda. "Što to govori o namjeri?", upitao se Nice.
Demografi ICTY-ja su, koristeći se brojnim izvorima i složenom statističkom metodologijom, u siječnju 2010. utvrdili broj od 104.732 žrtve, što se smatra konačnom procjenom broja poginulih u ratu u BiH.
U posebnom projektu "Srebrenica" došli su do zaključka da je nakon pada te UN-ove zaštićene enklave u ljeto 1995. ubijeno 7.905 osoba, od čega ih je do danas identificirano 5.274 ili 67 posto.
Budući da je ICTY Ewi Tabeau iz Demografske službe Tužiteljstva zabranio dolazak na promociju, o pojedinostima knjige govorio je ICTY-jev stručnjak za demografiju, viši istraživač iz Statističkog zavoda u Oslu Helge Brunborg.
Po njegovim riječima, u knjizi nema puno podataka o ratu u Hrvatskoj jer hrvatska vlada nije bila kooperativna kao bosanskohercegovačka.
Na internetskim stranicama Tribunala stoji da su suci u pojedinim predmetima kao vjerodostojne koristili podatke hrvatske Komisije za nestale i zatočene osobe, ali da se zbog nepodudarnosti brojki u različitim izvorima ukupni podaci nisu mogli predstaviti na suđenjima pred ICTY-jem.