Pošto je s NATO-ovim kooperantima zaključio unosan ugovor vrijedan 4 milijuna dolara za gradnju makadamske ceste na jugu zemlje, Rahim je pošao pregovarati s talibanskim "fantomskim" guvernerom te pokrajine.
"Svakog 5. u mjesecu sastajao bih se s njegovim izaslanikom i svaki put bih mu dao 20. 000 dolara", rekao je Rahim, zadovoljan što je tako dobro prošao. "Bio je to dobar posao. Završili smo cestu za sedam mjeseci i nijednom nas nisu napali".
NATO-ove snage pod američkim zapovijedanjem uz svoje operacije protiv talibana i same vode sve veći broj razvojnih projekata u Afganistanu ističući da će oni pridonijeti uspostavi mira u njegovim pokrajinama.
No čini se da su zapravo pogodovali sklapanju poslova među samim Afganistancima.
Talibani koji su ranije odbacivali svaki projekt koji financiraju "okupatori", sada - premda to niječu - pristaju na projekte koji imaju potporu mjesnog stanovništva, uz proviziju od najviše 10 posto, po iskazima više poduzetnika.
"Talibani su promijenili stajalište prema obnovi. Sve se više žele predstaviti kao paralelna vlada vjerodostojna u očima naroda", potvrdio je Thomas Ruttig, stručnjak za afganistansku pobunu u istraživačkom institutu Analyst Network u Kabulu.
Talibansko zapovjedništvo u egzilu, "šura u Keti" (po istoimenom gradu na jugozapadu Pakistana) posreduje ponajprije u velikim projektima. "Ona uglavnom pristaje na gradnju škola i klinika, ali ne i na asfaltne prometnice koje bi mogla koristiti američka oklopna vozila", rekao je Rahim.
Ruttig upozorava da je pronevjera zapadne pomoći "danas jedan od glavnih izvora financiranja talibana".
Afganistanska vlada koja se održava na vlasti zahvaljujući NATO-u, nije pretjerano iznenađena tom činjenicom. "To za nas nije problem, sve dok se posao obavlja", kaže zamjenik ministra za javne radove Ahmad Šah Vahid.
U listopadu 2010. američki glavni inspektor za obnovu u Afganistanu (SIGAR) Arnold Fields ocijenio je da američka vlada i vojska ne znaju točno gdje je i kako potrošeno 18 milijarda dolara pomoći koja je između 2007. i 2009. isplaćena 7 000 američkih i afganistanskih kooperanata, uglavnom privatnih.
Ruttig je veoma nezadovoljan zbog takve situacije. "Militarizacija i privatizacija pomoći koče razvoj afganistanskih ustanova", istaknuo je. "Umjesto da svladaju pobunu one ju jačaju".