Autori studije (867 str.) su znanstvenici Smail Čekić, Muhamed Šestanović, Merisa Karović i Zelha Mastalić-Košuta, a objavio ju je Institut za izučavanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Sarajevskog sveučilišta.
Knjigu su predstavili bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, saborska zastupnica HNS-a Vesna Pusić, autor Smail Čekić, recenzent Ismet Dizdarević te majka poginule sarajevske djevojčice Ajša Pekez.
Ističući kako je knjiga "ogoljena, autentična povijest u svoj svojoj strahoti" Mesić je rekao da ona govori o vremenu kada je "smrt htjela nadvladati život, kada je bezumlje htjelo pobijediti razum, kada ljudski život, pa i život nevinog djeteta nije vrijedio ama baš ništa". "Sa stranica te knjige promatraju nas dječja lica, lica onih koji bi danas već bili odrasli ljudi - da im neljudi nisu uskratili šansu da žive", kazao je Mesić, dodavši da je ta knjiga njihov spomenik.
"Ta je knjiga potrebna da bi je čitali - uvijek i uvijek iznova - naši suvremenici, kako ne bi ponovili, ili dopustili da se ponovi ono što se događalo u Sarajevu u godinama opsade", istaknuo je Mesić preporučivši današnjim političarima da je pročitaju.
Smatra također da je knjiga jedinstveni doprinos izučavanju karaktera rata kakav je vođen u BiH, ali i sudjelovanja susjednih zemalja u tom ratu. Napominjući kako Hrvatska nije promjenila politiku prema BiH, Mesić je rekao i da će Hrvatska pomoći Hrvatima u BiH, kako to nalaže hrvatski Ustav, i neće se miješati u unutarnje stvari te zemlje, a još manje praviti dogovore na njezin račun s nekim trećim.
Ističući kako je teško izbjeći užas pri pogledu na fotografije 524 ubijene djece, Vesna Pusić je istaknula da će ti sistematizirani podatci o broju poginule djece vjerojatno biti podloga za pravosudni progon za ratne zločine. Smatra kako, ukoliko ne bi postojali sistematizirani podatci, postoji velika opasnost od falsificiranja povijesti, a što bi moglo omesti izgradnju BiH na zdravim temeljima.
O zločinu nad Sarajlijama, a pogotovo djecom, tijekom 1479 dana vojne opsade Sarajeva koju su od 1992. do 1995. provodile vojne i policijske snage Jugoslavije te snage bosanskih Srba, govorili su Čekić i Dizdarević. Istaknuli su kako je Sarajevo bio svojevrsni logor u kojem su djeca ubijana s namjerom, jer su većinom ubijana (snajperima ili topničkim granatama) pred školama ili u igri.
U izuzetno emotivnom govoru nazočnima se obratila i Ajša Pekez, majka 10-godišnje djevojčice Tine Pekez, koja je ubijena granatom 1. rujna 1992. u Ulici Miljenka Cvitkovića 34.