U izlaganju "Zašto je hrvatski izborni sustav dobar?", pripremljenom za tu priliku, koje smo dobili od HAZU-a, Kasapović ističe da je "postojeći izborni sustav dobar zato što u velikoj mjeri udovoljava normativnim mjerilima reprezentativnosti, koncentriranosti, participativnosti, jednostavnosti i legitimnosti".
Po njezinim riječima, Hrvatska je socijalno, kulturno, regionalno, a u manjoj mjeri i vjerski i etnički heterogeno društvo pa se sve te interesne i vrijednosne razlike ne mogu 'sabiti' u institucionalni aranžman koji potiče preferenciju samo dviju stranaka. Budući da je takva i većina suvremenih europskih društava, kako podsjeća, u Europi premoćno dominiraju razmjerni izborni sustavi.
Kasapović smatra kako je "najslabija dimenzija postojećeg izbornog sustava participativnost". Riječ je ponajprije o nemogućnosti glasovanja za pojedine kandidate, a taj bi se problem, kako navodi, mogao riješiti "deblokiranjem zatvorenih lista i uvođenjem obvezatnoga ili opcijskoga preferencijskog glasovanja". Birači bi i dalje mogli glasovati samo za jednu izbornu listu, ali bi unutar nje dobili mogućnost da glasuju za najmanje jednog kandidata i on bi se istodobno računao kao glas dan stranci, napominje.
Dalje, participativnost i razvidnost izbornog postupka uvelike smanjuje proširena praksa izbornog koaliranja. Premda razmjerni izborni sustav načelno ne potiče izborno, nego poslijeizborno koaliranje, u Hrvatskoj se sve više širi praksa izbornog koaliranja. Birači su nezadovljni sastavom izbornih koalicija u kojima sudjeluju stranke koju preferiraju i nerijetko zbog toga apstiniraju od izbora. Taj bi se problem, po njezinu mišljenju, mogao riješiti uvođenjem instituta listovnog saveza. Riječ je o udruženom izbornom nastupu više stranaka u kojemu ne bi bilo zajedničke koalicijske izborne liste, nego svaka stranka u izbornom savezu nastupa s vlastitom listom, a birači glasuju za pojedinu listu unutar saveza.
Reprezentativnosti i legitimnosti izbornog sustava mogla bi pridonijeti drukčija podjela zemlje na izborne okruge, ističe i dodaje da bi neprirodnu, nefunkcionalnu i skupu podjelu na 20 županija trebalo zamijeniti sa šest-sedam županija koje bi se poklapale s prirodnim, povijesnim i kulturnim regijama.
Osim toga, i smanjenje broja mjesta u Saboru zacijelo bi povećalo izbornu kompetetivnost, djelotvornost parlamenta i legitimnost vlasti. Ako bi se, primjerice, kako navodi, broj zastupnika iz 'redovitog' sastava smanjio sa 140 na 120, promijenio bi se odnos snaga između zastupnika općega biračkog tijela na jednoj strani i zastupnika nacionalnih manjina i 'dijaspore' na drugoj strani.
"Uvođenje razmjernog izbornog sustava nije se poklopilo s nekontroliranom fragmentacijom parlamenta, čega su se neki pribojavali, nego je rezultiralo institucionalizacijom umjerenog pluralizma kao najpoželjnijeg oblika višestranačkog sustava", ocjenjuje Kasapović. Napominje kako su se hrvatske vlade zapravo stabilizirale tek nakon 2000., što treba ponajprije pripisati zamjeni polupredsjedničkog sustava parlamentarnim, ali se ne smije zanemariti ni utjecaj razmjernog izbornog sustava.
U desetak godina demokratske izborne povijesti Hrvatska je promijenila sve glavne tipove izbornih sustava - većinski (1990.), kombinirani ili mješoviti (1992., 1995.) i razmjerni (2000.). Parlamentarni izbori 2011. bili bi četvrti ciklus izbora za Hrvatski sabor koji su provedeni u skladu s istim izbornim sustavom.
Mirjana Kasapović (Sarajevo, 1956.) objavila je više znanstvenih monografija, među kojima su i "Izborni i stranački sustav Republike Hrvatske", "Lokalna politika u Hrvatskoj", "Bosna i Hercegovina - Podijeljeno društvo i nestabilna država" te "Politički sustav i politika Izraela".