Četvrtina anketiranih nema propisan kodeks odijevanja, ali se u situacijama kao što su poslovni sastanci ipak moraju formalno odjenuti, a približno jednako toliko nema nikakva pravila odijevanja.
Prema odgovorima iz ankete, službeno propisani kodeks odijevanja najčešće podrazumijeva formalnu poslovnu odjeću.
Pravila odijevanja u najvećem broju slučajeva uključuju odjeću i obuću, ali tvrtke postavljaju i određena pravila održavanja osobne higijene. U najmanjem broju slučajeva pravila se odnose na frizuru i šminku.
U strogim propisima odijevanja prednjače financijska djelatnost, turizam i ugostiteljstvo, dok su zaposleni u građevinarstvu, arhitekturi, kulturi i medijima u najmanjoj mjeri obvezni slijediti i pravila.
Prema veličini tvrtke, dress code najzastupljeniji je u velikim tvrtkama, a prema obliku vlasništva pravila odijevanja najmanje obvezuju zaposlene u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu. U onima u stranom vlasništvu su nešto prisutnija, a najčešća su u stranim i domaćim institucijama.
Usmena ili pisana opomena, novčana kazna te smanjenje plaće najčešće su sankcije za nepridržavanje pravila odijevanja. Nikakve posljedice zbog toga ne snosi 37 ispitanika, a 44 posto posto ne zna postoje li posljedice za nepridržavanje.
Važnosti odijevanja svjesni su i oni koji nemaju pravila te ih više od polovice (59 posto) ipak vodi računa o tome što će odjenuti za posao. Pritom žene (74 posto) nešto više od muškaraca (68 posto) paze što će obući.
Ispitanici smatraju kako njihov stil odijevanja najviše utječe na odnos s nadređenima, a najmanje na plaću.