Za deklaraciju je glasovalo svih 133 nazočnih zastupnika, od 250 koliko ih ima srbijanski parlament.
Deklaracijom se najoštrije osuđuju "zločini nad pripadnicima srpskog naroda i građanima Srbije tijekom oružanih sukoba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini" i na Kosovu te se pozivaju parlamenti drugih zemalja, prije svega zemalja s prostora bivše Jugoslavije, da osude te zločine.
Također se izražava žaljenje i solidarnost sa žrtvama NATO-ova bombardiranja i uvjerenost da mir i stabilnost počivaju na poštovanju međunarodnog prava te pozivaju svi međunarodni čimbenici da tragaju za mirovnim rješenjima kako se takve žrtve nikada ne bi ponovile.
Deklaracijom se pozivaju sve međunarodne organizacije i institucije koje se bave istraživanjem i procesuiranjem zločina počinjenih na teritoriju bivše Jugoslavije da do kraja istraže i na adekvatan način kazne počinitelje zločina "nad srpskim narodom i građanima Srbije".
Srbijanski parlament u deklaraciji pruža punu potporu srbijanskom pravnom timu u postupku protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde, kojem je tužila Hrvatsku za genocid nad Srbima nakon što je Hrvatska tužila Srbiju za genocid, zalažući se, kako se navodi, za nalaženje trajnog rješenja koje bi dovelo do istine i pomirbe.
Također se izražava puna spremnost Srbije da nastavi proces pomirbe i pozivaju svi narodi bivše Jugoslavije “da daju puni doprinos stvaranju i jačanju uvjeta za zajednički život zasnovan na ravnopravnosti nacija i punom poštovanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, da zločini više nikada ne budu ponovljeni“.
Tijekom cjelodnevne rasprave potporu deklaraciji najavljivali su zastupnički klubovi stranaka vladajuće koalicije predvođeni klubom “Za evropsku Srbiju“, kao i oporbena Liberalno demokratska partija, dok su se deklaraciji protivili zastupnici oporbenih Srpske radikalne stranke (SRS), Srpske napredne stranke (SNS), Demokratske stranke Srbije (DSS) i Nove Srbije (NS).
Zastupnici oporbe glavne zamjerke deklaraciji nalazili su tijekom rasprave u tome, kako su navodili, što se njome ne osuđuje NATO-ovo bombardiranje Srbije 1999., kao i zločin u Sloveniji s početka devedesetih godina, dok su zastupnici vladajuće koalicije isticali kako je cilj deklaracije da se ti zločini ne zaborave i da odgovorni budu kažnjeni, a da se politika koja je dovela do toga više nikada ne ponovi.
Inicijativa za deklaraciju kojom bi bili osuđeni zločini nad Srbima pokrenuta je u ožujku ove godine kada je u srbijanskom parlamentu usvojena deklaracija kojom se osuđuju zločini u Srebrenici gdje su postrojbe bosanskih Srba 1995. pobile oko 8000 Bošnjaka.
Zastupnici pojedinih oporbenih stranaka prvotno su se, protiveći se donošenju deklaracije o Srebrenici, zalagali za jednu deklaraciju kojom bi bili osuđeni svi zločini na području bivše Jugoslavije, da bi kasnije bilo odlučeno da u parlamentu na dnevnom redu budu dvije deklaracije.