Tekstovi tih ugovora objavljeni su nedugo nakon što je Vlada skinula oznaku tajnosti s ta dva dokumenta s tim da oznaka povjerljivo, kako se navodi, nije skinuta s formule za izračun uvozne cijene plina.
Objavljeni tekst Glavnog ugovora o plinskom poslovanju je na engleskom jeziku i ima 30-ak stranice, dok je Prvi dodatak Glavnom ugovoru na hrvatskom jeziku i ima šest stranica, a taj je dodatak Vlada objavila prije gotovo godinu dana, odnosno 16. prosinca prošle godine.
Glavni ugovor o plinskom poslovanju, potpisan krajem siječnja 2009., uz ostalo detaljnije razrađuje prodaju državi skladišta plina u Okolima, kao i odvajanje u zasebnu tvrtku i kasnije prodaju Vladi tvrtke za trgovanje plinom.
Ta bi tvrtka za trgovanje plinom (koja je poslije ugovora i izdvojena u tvrtku Prirodni plin), kako je predviđeno, preuzela prava i obveze iz ugovora o uvozu plina koji Ina ima s ruskim Gazexportom (koji istječe krajem ove godine).
Glavni ugovor definira i pitanje utvrđivanje naknade za preuzimanje, a predviđa i da Ina i tvrtka za trgovanje plinom sklope dugoročni ugovor prema kojemu bi se Ina obvezala na prodaju cjelokupnih količina iz svoje proizvodnje tvrtki za trgovanje plinom.
Taj bi ugovor bio na 15 godina, a u prilogu 2 Glavnog ugovora o plinskom poslovanju definirano je uz ostalo i kako bi cijena po kojoj bi Ina prodavala domaći plin tvrtki za trgovanje plinom rasla u nekoliko godina do referentne tržišne cijene.
Dinamika rasta te cijene ovisila bi o uvoznoj cijeni plina (u skladu sa sporazumom s Gazexportom) i popustu na razliku između uvozne cijene i trenutne prosječne potrošačke cijene.
Iz objavljenih dijelova ugovora vidljiva je samo dinamika smanjenja popusta na razliku između uvozne cijene i trenutne prosječne potrošačke cijene (taj bi popust sa 99 posto u 2009. pao na 5 posto u 2014.), ali, kako je Vlada naznačila i u priopćenju o skidanju tajnosti, nije objavljena formula uvozne cijene plina.
U prilogu 3 Glavnog ugovora regulirano je pitanje rudarske naknade i njenog postupnog povećanja, pa se predviđa njihov rast u 2011. na 5,56 posto, u 2012. na 7,04 posto, u 2013. na 8,52 posto, a od 2014. do 2024. iznosila bi 10 posto.
Taj je dio vezan za rudarsku naknadu doživio i promjenu u Prvom dodatku Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju (od 16. prosinca 2009.) koji predviđa povećanje rudarske naknade (royalty) za eksploataciju ugljikovodika - od 1. siječnja 2010. do 2014. za 0,5 postotnih bodova godišnje za sva eksploatacijska polja, a od početka 2015. do kraja 2025. stopa bi bila 10 posto.
Tekst Prvog dodatka Glavnom ugovoru Vlada je objavila 16. prosinca prošle godine, a njime je uz ostalo obveza Vlade da kupi plinski biznis od Ine odgođena do 1. prosinca 2010. godine.
Inače, Prvim je dodatkom Ini i Prirodnom plinu omogućeno povećanje cijena plina tarifnim kupcima (kućanstva) u iznosu od 33 lipe po kubnom metru i to od 1. siječnja 2010., a kod povlaštenih kupaca od početka 2010. povećanje cijene za 30 lipa po kubnom metru, na ugovorene cijene, te trošak transporta plina prebačen na krajnje potrošače (u rasponu od 4,5 lipa do najviše 5 lipa po kubiku).