"Moj odlazak nipošto nije vezan uz privatizaciju Ine. A za što je vezan? Hrvatska je bila u blokadi s pregovorima o članstvu u EU zbog Slovenije. Nisam bio spreman trgovati teritorijem za članstvo u EU, zbog toga sam otišao", odgovorio je Sanader Josipu Leki (SDP).
Naglasio je da su svi članovi njegove vlade te vrha HDZ-a pred odlučivanje o izmjenama dioničarskog ugovora između Ine i MOL-a bili upoznati sa svim bitnim elementima.
"Onoga časa kada se na vladi glasuje za mene je procedura završena. Pretpostavljam da su svi procesi tada završeni i svi sudionici informirani i da svi znaju o čemu glasuju. Sve drugo je dječji vrtić", poručio je.
"Svi elementi bitni za donošenje odluke o dioničarskom ugovoru bili su prezentirani i raspravljeni i na Predsjedništvu HDZ-a, sigurno u više navrata", odgovorio je Sanader HDZ-ovoj članici Povjerenstva Ani Lovrin.
Istaknuo je kako se ne može sjetiti što je to točno sve bilo dostavljeno članovima vlade pred odlučivanje, "no ni jedan član vlade koji ima puni integritet ne može glasovati za nešto s čim nije upoznat".
Sanader je ponovio da je od tadašnje potpredsjednice vlade, a današnje premijerke Jadranke Kosor zatražio da sudjeluje u pregovaračkom procesu, pred njegov završetak, a suzdržao se od komentara činjenice da je vlada demantirala da je Kosor nazočila sastancima koji se vezuju s pregovorima o Ini.
Odbacio je i nagađanja da je vlada o strateškim odlukama, pa ni onih koje se vezuju uz Inu, odlučivala na telefonskim sjednicama, kao i da je vlada ugovorom o plinskom biznisu htjela pogodovati MOL-u da po povoljnijim uvjetima može kupiti dodatne dionice Ine.
Sanader smatra kako je osnovni razlog vraćanja plinskog biznisa Hrvatskoj bio zbog plinske krize, uzrokovane prekidom isporuke ruskog plina Ukrajini, a tako i ostatku Europe. "Još 2002. ili 2003. trebalo se razmišljati o izuzimanju plinskog biznisa iz Ine i ići u privatizaciju bez tog dijela", ocijenio je, istaknuvši kako nema saznanja o aneksu tog ugovora, te pozivajući na njegovu objavu.
Nije se složio s tezom oporbenih zastupnika da se za inicijalnu ponudu po 7 posto braniteljskih i dionica Ininih zaposlenika te 15 posto iz vladina portfelja, temeljem koje je MOL stekao gotovo 48 posto dionica, odabrao "krivi tajming". Ne prihvaća, međutim, ni oporbene teze da je do disproporcija u upravljačkim pravima došlo temeljem izmjena dioničarskog ugovora iz 2009.
Složio se, pak, sa stavom Gorana Marića (HDZ) da je MOL temeljem prvog privatizacijskog ugovora iz 2003. dobio veća upravljačka prava nego što je to proizlazilo iz vlasničke strukture.
Kao razlog što je HDZ, tada u oporbi, napustio sabornicu tijekom glasovanja o privatizaciji Ine naveo je upravo takav stav njegove stranke, kao i to što od tadašnje vlade, kazao je, nisu dobili nikakve informacije o tom procesu. "Ne mogu tvrditi da se tada događalo nešto nezakonito, ali da neke stvari nismo znali - nismo", poručio je.
Kao primjer netransparentnosti vlade Ivice Račana u pregovorima s MOL-om naveo je to što je ta vlada, kako je rekao, pravne savjetnike za taj posao birala izravnom pogodbom, dakle bez javnog natječaja, a na jednoj od tih vladinih sjednica, 25. travnja 2002., bio je, tvrdi, i tadašnji predsjednik države Stjepan Mesić.
Na Marićevo pitanje zašto vlada, kada je 2008. postalo jasno da Ina ima izrazito loše poslovne rezultate, nije promijenila svoje članove Uprave, Sanader je odgovorio da je to bio posao Nadzornog odbora.
Zlatku Koračeviću (HNS) Sanader je odgovorio kako svjetsku ekonomsku krizu u velikoj mjeri smatra uzrokom lošeg Ininog poslovanja u 2008., a na upit HNS-ovca da iznese svoj stav o tvrdnji ministra financija Ivana Šukera da nije nazočio ni jednoj sjednici vladina povjerenstva za privatizaciju Ine, odgovorio je: "Bitno je da vi imate stav, vi ste povjerenstvo".