Prema njihovom istraživanju, kod miševa koji su konzumirali vodu s primjesom 10 posto alkohola zamijećen je manji rizik od razvoja reumatološkog artritisa. Znanstvenici su rekli kako za sada još nisu u mogućnosti reći kolika bi količina alkohola imala jednako pozitivan učinak na ljude. Rezultate svojih istraživanja objavili su u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Otprije je poznato da konzumiranje manje ili umjerene količine alkohola može biti od koristi za ljudski organizam, primjerice kada je riječ o smanjenju opasnosti od obolijevanja od srčanih bolesti, no, treba paziti da se ne prijeđe razumna granica, budući da veća količina alkohola uzrokuje razne i komplikacije, poput primjerice oštećenja jetre.
Jednoj skupini laboratorijskih miševa kod kojih je izazvan reumatoidni artritis znanstvenici su davali čistu vodu, a drugoj vodu s desetpostotnim alkoholom - količinu koja nije bila toksična za njihovu jetru - u razdoblju od šest i osam tjedana. Reumatoidni atritis razvio se puno sporije kod miševa kojima je u vodi davan alkohol, a simptomi su bili manje ozbiljni kad je bolest počela napredovati. Znanstvenici su istaknuli kako alkohol može potaknuti proizvodnju muškog hormona testosterona, što je važno jer se na taj način ograničava ključni dio mehanizma kojim se otpuštaju proteini poznate kao citokini, a oni su glavni uzrok upale zglobova.
Znanstvenici su također ustvrdili da acetaldehid koji se stvara kad tijelo apsorbira alkohol, može proizvesti sličan zaštitni efekt. No profesor Andrzej Tarkowski koji je predvodio istraživanje tvrdi kako se rezultati do kojih se došlo kod miševa još ne mogu prenijeti u istome omjeru na ljude, ali pretpostavlja da bi doze alkohola trebale biti niže.
Britanski liječnik Alan Silman ne slaže se u potpunosti sa zaključcima švedskih kolega. On je, naime, potvrdio kako alkohol povećava količinu testosterona u organizmu te da povećana razina testosterona može zaštititi organizam od razvoja reumatoidnog artritisa, no problem je, prema njegovu mišljenju u tomu što ta bolest rjeđe pogađa muškarce, a češća je kod žena svih životnih dobi. Također je iznio skeptičnost prema mogućnosti da identična situacija bude primjenjiva kod ljudi.