Tom svečanom činu nazočni su bili, uz brojne vjernike, bogoslovi, kanonici i prebendari zagrebačke katedrale, pomoćni biskupi zagrebački, te apostolski nuncij u Hrvatskoj msgr. Francisco Javier Lozano.
"Nalazimo se pred obnovljenim portalom crkve - majke naše Zagrebačke nadbiskupije. Ući na ova vrata, znači ući u srce naše mjesne Crkve, jer vrata crkve govore o hodočasničkom hodu prema Isusu Kristu, Spasitelju svijeta, jučer, danas i uvijek", poručio je zagrebački nadbiskup, istaknuvši da su ulazna vrata sa svojim portalom simbol susreta s Kristom.
Podsjetio je da se na cijelom pročelju katedrale nalaze brojni kipovi svetaca povezani s poviješću vjere zagrebačke Crkve. Obnovljena vrata i pročelje katedrale, istaknuo je kardinal, znak su kršćanske nade koja pogled usmjeruje prema nebeskom zajedništvu s Bogom i srce učvršćuje u ljubavi prema ljudima.
"Neka ona za svakoga čovjeka koji im podari svoj pogled, i hodočasniku i posjetitelju, budu poziv na življenje pravednosti, opraštanja i mira", poručio je kardinal Bozanić.
Nakon blagoslova portala u zagrebačkoj katedrali služena je svečana večernja misa. U prigodnoj propovijedi kardinal je zahvalio onima koji su katedrali vratili umjetničku dragocjenost. Istaknuo je i da su obnova portala i pročelja katedrale novi poticaj umjetnicima koji su kršćani i katolici, osobito u ovoj nadbiskupiji.
Rekao je da živimo u vremenu u kojemu nije teško otkriti da postoji nasilje nad ljepotom, nerijetko umotano u nejasan pojam umjetničkoga, te da postoji težnja da se umjetnost odvoji od nadnaravnoga nadahnuća, od stvorenoga i od Stvoritelja.
Znam da u Hrvatskoj djeluju i razmišljaju umjetnici koji svakoga dana svoje srce učvršćuju u vjeri i koji zastaju pred veličanstvenim djelom Božjeg Stvaranja i Otkupljenja, kako bi mogli progovoriti svježim izrazom svoje vjere, rekao je kardinal Bozanić. Ali za njih, dodao je, nažalost, kao da ima premalo mjesta u društvu i u krugovima koji iz svojih interesa odlučuju o tome što je umjetničko, a što nije.
Kardinal je istaknuo da je obnovljeni portal i ulazak u katedralu poziv na sabranost, na promišljanje vlastitih postupaka, na istinu da se iza njih nalazi prostor vjerničke zajednice te da se na njihovu pragu susreću dva svijeta; da smo na tim vratima i mi izazvani svoj život suobličiti Kristu ili Krista odbaciti iz svoga života.
Upozorio je da smo "u Došašću svakoga dana poticani živjeti duhovnost, strpljivosti i onda kada sve oko nas govori suprotnim jezikom", dodavši da "svijet koji mami na trošenje materijalnih sredstava ne voli strpljivost". Istaknuo je da nam je danas "potrebna kultura strpljivosti koja nas uči da ni jedan istinski uspjeh, niti veliko djelo, ne nastaju u žurbi, te da ne dopustimo da nam govor potrošnje oduzme milost iščekivanja i duhovni dar strpljenja".