Najvažnije teme kojima se u svojoj drugoj ezoteričnoj knjizi izdanoj ove godine (prva je bila u svibnju objavljena "Misli o životu i osvješćivanju") bavi Janez Drnovšek jesu pitanja transcendencije, uloga trpljenja u duhovnoj nadgradnji pojedinca te propitivanje o moralnim motivima suvremene svjetske politike, kojom je Drnovšek razočaran jer smatra da ju vode interesi profita, čak i onda kad svoje djelovanje opravdava drugim razlozima.
"Mladinska knjiga" najzanimljivije je izvode iz knjige učinila dostupnima na stranicama svoje internet-knjižare Emka.si.
U uvodnom poglavlju "Svijet bez svijesti" Drnovšek gotovo biblijskom dikcijom navodi da su ljudi dugo živjeli bez svijesti o sebi samima, svijetu koji ih okružuje, te bez svijesti o univerzumu, nisu pomagali jedni drugima, već se sukobljavali u borbi za bogatstvo i vlast, iskorištavali jedni druge.
Iz takvog stanja života "bez svijesti" u kojemu je "život samo čekanje na smrt", a dominatno gledanje čovjeka da životnu satisfakciju donose samo vlast, novac i užici, dolazi s razvojem čovječanstva do promjena u svijesti pojedinca koji se počinje propitivati o smislu života i transcendenciji, a društvenim ugovorom vladajućih i ostalih klasa formira se uređena društvena struktura. U njoj, navodi Drnovšek, čovjek postaje svjestan "sebe i svijeta", ali se ujedno i pita "zašto se je našao u takvom svijetu punom nepravdi", te odgovor nalazi u novoj perspektivi koja pretpostavlja da "naša svijest nije vezana na tijelo koje je prolazno".
Ulazeći u pitanja transcendencije, Drnovšek i razvoj života pojedinca postavlja kao mogući put napredovanja od elementarne svijesti "o fizičkom životu" do poimanja "univerzalne svijesti". Možda smisao čovjekova životnog puta da se "dušama s niskim stupnjem osviještenosti preko trpljenja omogući preskok na viši stupanj svijesti", razmišlja nadalje autor koji je i u privatnom životu nakon teške bolesti prije šest godina prošao svojevrsnu duhovnu transformaciju.
Autor vrlo kritički problematizira djelovanje suvremene svjetske politike ustvrdivši da se "političari u svom djelovanju ne drže božjih zakona nego upravo suprotno". Isto tako, autor razočarano konstatira da su velike politički pokrenute humanitarne akcije u svijetu samo "kozmetičke", a ne "ozbiljne" prirode kako bi se ozbiljan problem riješio, te da su i pokušaji spašavanja svijeta od ekoloških katastrofa neuspješni jer je politika najrazvijenijih država "uz male izuzetke" posve podređena "interesima kapitala".