O časopisu i Novakovoj književnosti govorili su akademici Ante Stamać i Tonko Maroević, urednik u časopisu Antun Pavešković, urednik teme Davor Velnić, profesor riječkoga Filozofskog fakulteta Darko Gašparović i književni kritičar Igor Mrduljaš.
Središnji dio "Republike" u sređenom obliku tematizira ono što čini duh vremena, podsjetio je Stamać, dodavši kako je u ovom broju časopisa obrađen jedan od najutjecajnijih hrvatskih autora.
Pavešković smatra kako je Novak jedno od najvećih proznih imena hrvatske književnosti. On je fenomen svoje vrste, rekao je, dodavši kako je svaki njegov naslov značio veliki književni događaj. Kako je rekao, neki od njih su obilježili razdoblja hrvatske proze.
Po Velnićevoj ocjeni, pristup Novaku kao temi, u časopisu je slojevit i razmrvljen, no, kako je rekao, ima i svoju zajedničku nit.
Maroević smatra kako je Novakovo književno djelo čast hrvatskoj prozi. "On propituje maloga u velikome, koji je svojom protežnošću mjera stvari", rekao je.
Gašparević je Novakovo djelo ocijenio kako kritičku savjest vremena. Kako je rekao riječ je o traženju izlaza iz ovoga svijeta.
Za višegodišnja uprizorenja Novakovih "Mirisa, zlata i tamjana", Mrduljaš drži kako su bila svojevrsna podvala režimu. Iako je mnogo puta, kako je rekao, režim olovnoga doba intervenirao u njegov tekst, gotovo da ga nisu nikad zabranjivali.
Tekstove o Novaku objavili su Antun Pavešković, Tonko Maroević, Igor Žic, Igor Mrduljaš, Gordana Ochs, Branimir Bošnjak i Tomo Podrug.
Hrvatski prozaik, romanopisac i esejist Slobodan Novak rođen je u Splitu 1924. U svom najpoznatijem romanu "Mirisi, zlato i tamjan" (1968.) priča o rezigniranom umirovljenom intelektualcu koji sa ženom na izoliranu otoku svodi životne račune. Tamo njeguje prastaru Madonu Markantunovu, nekadašnju bogatu patricijku i vlasnicu polovice otoka.
Radnja se odigrava šezdesetih godina, a glavni lik je antijunak Mali koji služi staricu i okajava grijehe prošlosti te se čisti od bivšeg života, zabluda, bezbožništva i dogmatizma.