Sjedinjene Države i Kina zabilježile su najveće uspjehe u oporavku šuma u zadnjih 15 godina, dok su Brazil i Indonezija najveći gubitnici, pokazala je studija objavljena u američkom listu.
Istraživanje međunarodne ekipe znanstvenika postavilo je nove odrednice značenju pojma šume te umjesto područja pokrivenog drvećem, uzima u obzir i druge čimbenike.
Tako je važno koliko je drveće visoko a koliko široko da bi bilo smatrano građevnim drvom, kako brzo raste te koliko veže atmosferskog ugljika. Ispuštanje ugljičnog dioksida u atmosferu potiče globalnom zatopljenju, a drveće apsorbira ugljični dioksid.
Znanstvenici su vodili računa i o količini organskog materijala, prisutnog u šumi, poznatog kao biomasa. Prema svim tim standardima utvrdili su da je unatoč vrlo raširenoj zabrinutosti zbog deforestacije broj velikog drveća porastao od 1990. do 2002., u 22 od 50 zemalja s najviše šuma.
Razlozi iz kojih valja bdjeti nad zdravljem šuma su bezbrojni. Šume potiču bioraznolikost, jačaju tlo i usporavaju njegovu eroziju i kada se stablima omogući rast da dosegnu dimenzije potrebne da postanu građevno drvo, šume pridonose gospodarstvu.
U Sjedinjenim Državama prijelaz iz deforestacije u pošumljavanje dogodilo se najprije u državi Connecticut, već početkom 20. stoljeća, a neke su, poput Teksasa, taj proces počele tek 2002. U Europi je doba pošumljavanja počelo već 1810. godine za Dansku; 1830. za Francusku, 1860. za Švicarsku i tako redom.
Koautor studije Roger Sedjo napominje da se prijelaz ostvaruje kada države počnu napredovati i sposobne su početi provoditi politku očuvanja šuma, a njegov suradnik Paul Waggoner, navodi pak niz razloga za povratak šuma. Kada države štite šume, tada šume mogu rasti a istodobno, štiti li se poljoprivreda i poboljšava tehnologija, poljodjelci se zadržavaju na plodnoj zemlji i ne teže krčiti šume.