The United Evening News prenosi kako dnevnik Chiangovog tjelohranitelja Hu Xina koji će biti uskoro objavljen sadrži detaljan plan osvajanja Kine, koju su komunisti preuzeli od Chiang Kai-Shekove Kineske nacionalističke vlade na kraju građanskog rata 1949. godine.
Prema Huovom dnevniku, 14. prosinca 1961. godine Chiang je otkrio planove za zauzimanje Kine ofenzivom koja je trebala početi u provinciji Guangdong.
Četiri dana poslije sazvao je sastanak na kojem je tajvanskim medijima naredio da prošire glasine kako će Kina napasti Tajvan, što je trebalo poslužiti kao izgovor za tajvansku ofenzivu.
Kada su Sjedinjene Države, glavni saveznik Tajvana u borbi protiv komunizma, saznale za Chiangov plan, u Taipei je poslan zamjenik državnog tajnika W. Averell Harriman s porukom da Washington podupire plan, ali traži da se odgodi.
No, Chiang nije odustao i odredio je 29. prosinca kako datum pokretanja akcije, kodnog naziva "Wuhan".
Budući da Tajvan nije imao dovoljno vojnika, Chiang je naredio policiji da se iz zatvora puste okorjeli kriminalci, a od vojnika je zahtjevao da "svaka tri dana zauzmu jedan aerodrom, a svakih pet po jednu luku".
Operacija na kraju nije izvršena, jer je Chiang 27. travnja morao na operaciju prostate. Hu je u dnevnik 18. lipnja upisao kako je Dan D odgođen za najmanje godinu dana.
Prema Huovim bilješkama, Chiang je 6. rujna 1963. godine poslao u SAD svoga sina Chiang Ching-kua kako bi predsjednika Kennedya uvjerio u nužnost osvajanja Kine, no on se tome i dalje protivio.
Chiang Kai-shek je bio strašno ljut, pa je 6. kolovoza 1965. godine pokrenuo pomorski napad na kinesku jugoistočnu obalu. U operaciji su uništena dva borbena broda i poginuli brojni vojnici, što je označilo kraj njegovih snova o zauzimanju matice zemlje.
Nakon što je 1949. godine izgubio Kinu od komunista, Chiang je nacionalističke snage poveo na Tajvan i tamo uspostavio vladu u egzilu.
Tom je državom vladao do smrti 1975. godine, a 1978. naslijedio ga je sin Chiang Ching-kuo i na čelu Tajvana ostao do smrti 1988. godine.
Tijekom Hladnog rata, američka 7. flota spriječavala je Kinu da zauzme Tajvan. Međunarodna zajednica podupirala je vlade Chiang Kai-shekove Republike Kine do 1991. godine kada su Ujedinjeni narodi priznali Peking kao jedinog legitimnog predstavnika Kine.