Emisija ugljičnog dioksida i drugih štetnih plinova smanjila se nakon kolapsa sovjetskog bloka i zatvaranja velikih zagađivača - tvornica i elektrana u istočnoj Europi. No sada se ta gospodarstva ponovno oporavljaju, doprinijevši s 2,4 posto povećanju emisije koje su industrijalizirane zemlje uzrokovale od 2000. do 2004.
"To znači da će industrijalizirane zemlje morati uložiti veće napore u primjeni mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova", istaknuo je Yvo de Boer, direktor sekretarijata UN-a za sporazum o klimatskim uvjetima, misleći pritom na uvođenje poreza na fosilna goriva, regulativu za energetsku učinkovitost i druge mjere.
Znanstvenici rast globalne temperature od 1 stupanj Fahrenheita (malo više od pola stupnja Celzijusa) u prošlom stoljeću djelomično pripisuju akumulaciji štetnih plinova u atmosferi i ističu kako će takva trend dovesti do poremećaja klime.
U okviru sporazuma iz Kyota, 35 industrijaliziranih zemalja obvezalo se do 2012. na smanjenje emisije štetnih plinova u prosjeku za pet posto u odnosu na razinu emisije zabilježene 1990. SAD, zemlja koja emitira najviše takvih plinova, sporazum nije potpisala.
Između 1990. i 2004. emisija tih plinova svih industrijaliziranih zemalja smanjila se za 3,3 posto, uglavnom zbog smanjene emisije bivšeg sovjetskog bloka od 36,8 posto, priopćeno je iz UN-a. No, od 2000. naovamo i ta tranzicijska gospodarstva povećala su emisiju za 4,1 posto.
Od 41 industrijalizirane nacije, njih je 34 u razdoblju od 2000. do 2004. povećalo emisiju, saznaje se iz UN-a. U SAD-u koji emitira dvije petine svih plinova s efektom staklenika proizvedenih u industriji, emisija je u tom razdoblju porasla za 1,3 posto i za gotovo 16 posto između 1990. i 2004.
Od zemalja koje su potpisale sporazum iz Kyota, Njemačka je smanjila emisiju za 17 posto između 1990. i 2004., Velika Britanija za 14 posto a Francuska za 1 posto, saznaje se iz UN-a.
No potpisnici sporazuma kao što su Japan, Italija i Španjolska bilježe porast emisije od 1990. De Boer je istaknuo kako će se takve zemlje morati obilno koristiti tržišnim programima sporazuma iz Kyota, kao što je program Mehanizma čistog razvoja koji zemljama omogućava kupovinu kredita za emisiju od zemalja u razvoju koje nemaju obvezu poštivanja kvota.
Države koje su do 1992. definirane kao industrijski razvijene u okviru ovog sporazuma UN-a ne uključuju brzo rastuće zemlje trećeg svijeta kao što su Kina i Indija.
Kao pozitivnu vijest UN navodi činjenicu da industrijski svijet učinkovitije koristi energiju. U razdoblju od 2000. do 2004. emitirano je sedam posto manje ugljičnog dioksida pri proizvodnji jednog američkog dolara bruto domaćeg proizvoda.