Akademik Stanko Horvat rođen je u Zagrebu 12. ožujka 1930.
Bio je učenik Stjepana Šuleka, a po završetku Muzičke akademije usavršavao se na pariškom Konzervatoriju (T. Aubin) i privatno kod R. Leibowitza. Godine 1977., kao stipendist Zaklade DAAD, radio je u Elektroničkom studiju berlinskoga Tehničkog sveučilišta. Kao profesor kompozicije, na Muzičkoj akademiji djelovao je od 1961. sve do umirovljenja 1999. godine (1977.-1981. dekan). Njegovi učenici bili su Frano Parać (prvi student), Ivo Josipović, Berislav Šipuš, Mladen Tarbuk, Sanda Majurec Zanata, Vjekoslav Nježić, Srđan Dedić, Dalibor Bukvić, Srećko Bradić i mnogi drugi.
Od 1974. do 1979. godine bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, glavni urednik edicije Sabrana djela Josipa Štolcera Slavenskog (1991.-2001.) i glavni urednik edicije Ars Croatica. Od 1985. do 1989. djelovao je kao umjetnički direktor Muzičkog biennala Zagreb. Od 1998. godine redovni je član HAZU.
Autor je golemog glazbenog opusa koji zauzima jedno od najvažnijih mjesta u povijesti hrvatske glazbe, ističe se na kraju priopćenja koje je potpisao predsjednik Hrvatskog društva skladatelja Željko Brkanović.