Diskriminacija, nepoštena suđenja, sudske pogreške, smaknuća djece i mentalno bolesnih počinitelja zločina, redom su pravosudni neuspjesi i dodatni razlozi za ukidanje pravosudnih ubojstava, ističe koalicija.
"Smrtna kazna nije djelotvornije sredstvo odvraćanja od doživotnog zatvora ... Također je očito da teret smrtne kazne snose siromašni, neobrazovni i obespravljeni članovi društva", riječi su suca Vrhovnog suda Sjedinjenih Država Thurgooda Marshalla.
U cilju jačanja međunarodne dimenzije borbe protiv smrtne kazne, kako bi pridonijela njezinu definitivnom ukidanju, Svjetska koalicija je 10. listopada proglasila Svjetskim danom protiv smrtne kazne, a službeno su je poduprle Europska unija i Vijeće Europe.
Utemeljenu u Rimu 13. svibnja 2002., kao rezultat obveza preuzetih na 1. Svjetskom kongresu protiv smrtne kazne, koaliciju čini 53 nevladinih udruga, odvjetničkih komora, lokalnih vlada i sindikata koje mobilizaciju provode ove godine kroz više od 500 manifestacija i akcija u preko 100 zemalja.
Do danas je 128 zemalja ukinulo smrtnu kaznu a od 1976., svake godine po tri nove zemlje ukidaju je zakonski i praksom.
Sjedinjene Države, Kina, Iran i Saudijska Arabija čine četiri zemlje u kojima se izvršava 80 posto svih smrtnih kazni u svijetu, prema podacima međunarodne organizacije za ljudska prava Amnesty International.
Od 2000. godine samo su četiri zemlje - SAD, DR Kongo, Pakistan i Iran, izvršile smrtnu kaznu nad maloljetnicima, a otada je Pakistan ukinuo takvu praksu, a DR Kongo donio moratorij.
Koalicija je na svojim stranicama navela pet slučajeva iz sudske prakse koji dobro ilustriraju činjenice da je smrtna kazna kršenje ljudskih prava, između ostalog i na pravedno suđenje i da često bivaju smaknuti nedužni ljudi, te da je takva kazna sredstvo diskriminacije jer žrtve često nemaju ni odvjetnika niti prevoditelja.
Smrtna kazne nije sredstvo odvraćanja od zločina i ne pridonosi smanjenju nasilja, poručuje AI i navodi da je 2000. New York Times objavio istraživanje prema kojem je u zadnjih 20 godina broj ubojstava u državama sa smrtnom kaznom bio od 48 do 101 posto viši nego u državama bez smrtne kazne.
Praksa pokazuje da je smrtna kazna često i rasno motivirana, navodi nadalje AI i upozorava da se takvom kaznom režimi služe kao sredstvom političkog pritiska za ušutkavanje političkih protivnika ili eliminaciju političkih "nezgodnih" pojedinaca kroz arbitrarna i nepoštena suđenja.