Misija u priopćenju za javnost kaže kako izvješće, kojim su obuhvaćeni događaji iz 2005. godine te prve polovice 2006. godine, sadrži zaključak da je procesuiranje ratnih zločina u načelu sve objektivnije i nepristranije u usporedbi s proteklim godinama, ali i da taj napredak mora postati trajan.
"Taj pozitivni trend treba učvrstiti. Pitanja koja i dalje pobuđuju zabrinutost su sljedeća: nepristranost i primjena ujednačenog standarda kaznene odgovornosti; kvaliteta sudskih odluka; odgovarajuća obrana od strane branitelja imenovanog po službenoj dužnosti; sigurnost svjedoka i pružanje potpore istima te međudržavna pravosudna suradnja", kaže se u priopćenju misije.
Tijekom protekle godine, navodi se u sažetku izvješća, postojali su pokazatelji sve "objektivnijeg i nepristranog postupanja državnih odvjetnika, sudaca i policije. To je imalo za posljedicu odbacivanje stare politike politiziranih procesuiranja". Nacionalno podrijetlo, iako u sve manjoj mjeri, i dalje predstavlja čimbenik u odlučivanju o tome tko i koji zločini će se procesuirati, pri čemu su "razvidne razlike između vrste počinjenih djela opisanih u optužnici i visine izrečene kazne", a ocjenjuje se da bi nastavak odbacivanja neutemeljenih optužbi protiv Srba i pokretanje novih istraga oko još neprocesuiranih zločina koje su počinili pripadnici hrvatskih oružanih snaga, donijeli bi dodatne pomake u osiguranju nepristranog odlučivanja o odgovornosti.
U jačanje sigurnosti i potpore svjedocima potrebno je uložiti daljnje napore, uključujući poduzimanje odlučnih radnji protiv osoba koje bi pokušale prijetiti svjedocima ili ih zastrašivati. U Izvješću stoji kako se ova konstatacija odnosi na posebne sudove za ratne zločine kao i na lokalne sudove, te posebice na predmete koji uključuju pripadnike oružanih snaga i druge visoko pozicionirane osobe.
U izvješću misija smatra da bi trebale uvesti korektivne mjere u svrhu rješavanja stalno visoke stope pogrešaka prvostupanjskih sudova, što dovodi do preinačenja brojnih presuda od strane Vrhovnog suda.
Izvješće bilježi kako su poduzeti značajni koraci u jačanju međudržavne suradnje, prvenstveno od strane državnih odvjetnika, ali i ocjenjuje kako je potrebna pojačati sustavnu i institucionaliziranu međudržavnu pravosudnu suradnju između BiH, Hrvatske, Crne Gore i Srbije.