Ovo poglavlje odnosi se na način financiranja Europske unije, koja prema Rimskom ugovoru iz 1957. ima pravo na vlastite prihode.
Europski proračun puni se iz tri vrste prihoda. Prvi izvor su carinski prihodi, drugi PDV, a treći doprinosi zemalja članica.
Europskoj zajednici od carinskih prihoda pripada oko 75 posto. Od poreza na dodanu vrijednost, Zajednice pripada dio prihoda. Taj dio može iznositi maksimalno pola posto od osnovice za obračun PDV-a. Treći izvor prihoda, utvrđuje se u razgovorima između zemalja članica i Europske komisije nakon što se utvrdi koliki su rashodi i prihodi te koliko još nedostaje u proračunu.
U ovom poglavlju nema direktiva koje treba unositi u nacionalno zakonodavstvo, nego se sastoji samo od uredbi koje se izravno primjenjuju u svim državama članicama.
Prema riječima pregovaračice za ovo poglavlje Martine Dalić, u razdoblju do pristupanja hrvatski će predstavnici imati čitav niz tehničkih sastanaka s predstavnicima Europske komisije. Ti sastanci trebaju poslužiti objašnjavanju tehničkih pojedinosti oko izračuna onoga što pripada Europskoj uniji. Do stupanja u članstvo Hrvatska je dužna obaviti sve administartivne i tehničke pripreme za transfer sredstava koja pripadaju Uniji .
Što se pregovora tiče, prema iskustvima drugih zemalja, ovo se poglavlje zatvara posljednje, neposredno prije potpisivanja pristupnog sporazuma.