Osim autora o knjizi su govorili Josip Pavičić u ime nakladnika i povjesničar Stjepan Matković.
Autor Šokčević je istaknuo da je osamstoljetni hrvatsko-madžarski suživot u okvirima iste državne zajednice jedna od najzanimljivijih povijesnih pojava u Europi. Dugo razdoblje zajedničke povijesti obilježava i čvrsto prožimanje dviju kultura, madžarske i hrvatske, istaknuo je Šokčević. Dodao je kako nije pretjerano tvrditi da je do 19. st. hrvatska kultura imala više zajedničkoga s madžarskom nego s kulturama slavenskih naroda.
Šokčević ističe kako je preko političkih odnosa dvaju naroda htio pokazati kako se u hrvatskoj i madžarskoj javnosti, odnosno u putopisnim izvorima stvarala slika Madžara u Hrvata i slika Hrvata u Madžara.
Autor se najviše pozabavio razdobljem od 1830. do 1918., podsjetivši da se slika o Madžarima u 19. st. pa i nakon 1918. u hrvatskoj javnosti ustalila u stereotipu o madžarizaciji i svemu što se razumije pod tim pojmom koji se, po Šokčevićevim tvrdnjama, veže uz politiku jezične asimilacije.
Tvrdi da u Hrvatskoj nije bilo madžarizacije, nego samo neuspjelih pokušaja nametanja madžarskog jezika u službenoj komunikaciji s užom Hrvatskom prije 1848. i uvođenja madžarskog jezika u Slavoniji. Nakon 1848., odnosno nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868., podsjetio je Šokčević, madžarska politička elita osim malog broja politički neutjecajnih i nebitnih ekstremista, više nije smatrala mogućim jezičnu asimilaciju Hrvata. Tih su činjenica bili svjesni i razboritiji intelektualci u ono doba poput Franje Račkog. On je u časopisu "Obzor" 1883. objavio članak "Na raspuću" u kojem piše da u 800-godišnjem savezu s Ugarskom nije ni 800 Hrvata naučilo madžarski, podsjetio je Šokčević.
Autor se osvrnuo i na sadašnje političke događaje u Budimpešti, rekavši kako političari griješe kad počinju reforme bez dogovora s narodom. To je, dodao je, mogao biti problem za sve tranzicijske zemlje te smatra da se ti problemi ne će tako brzo prevladati.
Dinko Šokčević (rođen 1960. u Baji) madžarski je povjesničar hrvatske nacionalnosti, radi kao sveučilišni profesor u Pečuhu i gost je profesor na zagrebačkom Sveučilištu.