Ljubo Gamulin je seriju od 30 crno-bijelih fotografija snimao duž cijele jadranske obale i na otocima, dokumentirajući žitelje uzmorja i otoka kao kulturno, baštinsko i vrijednosno blago ili kako je rekla recezentica izložbe Željka Čorak, Gamulin je "fotografirao ljudske spomenike".
Gamulin je naslijedio more. Djed mu Tomo bio je znanstvenik i ravnao je Oceanografskim institutom na Lokrumu, a otac Jadran je cijeli život plovio, pobjeđivao na regatama i gradio jedrilice. U tom povlaštenom lancu Ljubo je treći, more je i njegov izbor, a on snima more ne kroz dopadljive odbljeske na površini, već odbljeske na sudbini, stoji u recenziji Željke Čorak.
Crno-bijele fotografije ciklusa Judi dimenzija su 30x40 centimetara printanih digitalnom tehnikom, a podijeljene su u četiri cjeline - "Obrazi", "Ruke ča misle", "Mići i veli ki su mići bili" i "Igrat se je, igrat".