Papa je kleknuo pred relikvijom poznatom i pod nazivom "Sveto lice", koju kapucinski fratri čuvaju već stoljećima.
"Zajedno tragamo da upoznamo lice Gospodina našega i u njemu pronađemo put našim životima", kazao je papa pred svećenicima i hodočasnicima nakon što je pogledao relikviju uokvirenu zlatom i srebrom iznad oltara.
Krhka tkanina s krvavo crvenim mrljama jasno ocrtava bradatog muškarca koji nevjerojatno sliči još poznatijoj relikviji, Torinskom platnu ili Svetom pokrovu u sjevernoj Italiji, koju neki kršćani štuju kao platno kojim je omotano Kristovo tijelo.
Rubac je veličine 17 puta 24 centimetra, a prema legendi, hrabra Židovka imenom Veronika obrisala je Isusu čelo dok je nosio težak križ na leđima ulicama Jeruzalema do mjesta smaknuća, Golgote - Lubanjskog mjesta. Za rubac mnogi drže da posjeduje svojstvo iscjeljenja, a u srednjovjekovnim vremenima se smatralo čudesnim što se Kristovo lice može vidjeti samo pod određenim kutovima. Podrijetlo Veronikinog rupca je nepoznato. Veronika se ne spominje u Bibliji već u apokrifnom spisu o Kristovom životu zvanom Djela Pilatova. U Italiji Veronikin rubac štuju barem od 12. stoljeća.
Rubac se do 1608. nalazio u Vatikanu ali je nestao tijekom radova obnove. Legenda kaže da ju je žena jednog vojnika prodala plemiću u zamjenu za slobodu svog muža, a plemić je platno potom darovao kapucinima.
Spominje se i u Danteovoj Božanstvenoj komediji u kojoj su mjesto našli i hrvatski hodočasnici: "Ko' čovjek možda iz Hrvatske, koji/Veroniku nam vidjet došao je/da pred tom slavom starodavnom stoji/zabezeknut, a misli mu se roje:/Gospodine moj, Isukrste Bože,/takvo je dakle bilo lice tvoje?".