Točan nadnevak rekonstrukcije nije određen, no bit će u rujnu ove godine, a stranke su se složile da bude pozvano desetak jasno imenovanih pripadnika obiju zaraćenih strana, koji su se taj dan nalazili na mostu, te sudski vještaci balističke i medicinske struke. Danas su svjedočili rezervist JNA Nebojša Jasnić, preživjeli svjedok događaja, i Luka Janči, ratni zapovjednik 110. brigade ZNG-a.
Jasnić, čiji je zahtjev da ne bude fotografiran u sudnici sud prihvatio, potanko je opisao događaje i kretanje svoje postrojbe u kojoj su bili i aktivni pripadnici JNA i "mobilizirani rezervisti". Među ostalim rekao je da su nakon razoružavanja prevedeni na gradsku stranu Koranskog mosta, gdje im je bilo naređeno najprije da legnu potrbuške, a zatim: "Dignite se četnici i okrenite ovamo." Nakon toga je "počela paljba", dodao je Jasnić, koji je, kako kaže, skočio s mosta "i pao na policajca MUPa koji je bio na tlu ispod mosta, te pobjegao u rijeku Koranu". Zatim je dva dana ronio, plivao, skrivao se u nekom šahtu i napokon se javio portirima tvrtke ŽE-ČE koji su pozvali policiju te se tako "spasio".
Na izričit upit županijske državne odvjetnice Ljubice Fiškuš-Šumonje je li tada na mostu bio okrivljenik Hrastov, Jasnić je rekao: "Ovdje prisutnog okrivljenika na mostu nisam vidio, niti bih ga mogao prepoznati." Također je rekao da nije vidio tko puca po rezervistima, ni je li pucano iz više oružja ili iz jedne puške, te dodao kako misli da je osoba koja je pucala imala šarenu uniformu i maskirano lice, a da se ne može sjetiti iz kojeg je oružja pucano.
Obrana je u ispitivanju inzistirala na razjašnjenju je li bila riječ o "borbenoj spremnosti ili vojnoj vježbi rezervista". Vrhovni sud je, naime, 2004. ukinuo drugu oslobađajuću presudu Hrastovu prihvativši tvrdnju odvjetništva da je karlovački sud "bezrazložno i nekritički" prihvatio iskaze Hrastova i svjedoka Gorana Čerkeza da je Hrastov postupio u nužnoj obrani te da je zanemario materijalne dokaze i svjedočenje rezervista. A oni su opisivali da je bila riječ o stanju "ni rata ni mira" i da su bili na vojnoj vježbi, kao što je danas rekao i svjedok Jasnić. Jasnić je svjedočio da je na svojoj pušci imao "dva okvira metaka, međusobno spojenih ljepljivom vrpcom, borbeni ranac, uključivo i brijaći aparat". Rekao je da je "bio mobiliziran 12. rujna 1991., pa nakon pet dana pušten kući, te opet pozvan 21. rujna, no da nije čuo zašto je uslijedila mobilizacija".
Da je riječ o bojnom djelovanju, a ne vojnoj vježbi, posvjedočio je drugi svjedok, Luka Janči, navevši točne lokacije triju obližnjih bunkera ZNG-a koji su u kasnim popodnevnim satima "razneseni tenkovskom paljbom". Ustvrdio je da je tada hrvatska strana pod oružjem imala 450 vojnika, a suprotna strana oko šest tisuća, što vojnika JNA, što mobiliziranih rezervista. O praksi da se ljepljivom vrpcom spajaju dva spremnika streljiva Janči je rekao: "To se činilo zbog veće mogućnosti bojnog djelovanja, jer je odmah spremno 60, a ne 30 metaka."